Sinoćnji spektakularni prizor mjesečevog haloa iznad Tomislavgrada, prema starim narodnim vjerovanjima, pouzdan je znak promjene vremena i dolaska južine. I doista, kao da je nebo dalo znak – popuštanjem ledenih okova koji su tjednima držali grad, započela je i jedna druga, svima vidljiva promjena u samom središtu – demontaža klizališta na kolodvoru.
Zima “zaledila” radove
Iako je klizalište svoja vrata službeno zatvorilo još s prvim danima Nove godine, njegova konstrukcija ostala je dio gradske vizure puno duže od planiranog. Razlog nije bio ljudski nemar, već neumoljiva priroda. Dugotrajni minusi i duboki led doslovno su “zaledili” instalacije za tlo, pa se čekalo da zima popusti svoj stisak kako bi se oprema mogla sigurno i bez oštećenja ukloniti.
Sada, kada je južina odradila svoje, stvoreni su uvjeti za rastanak s glavnom atrakcijom ove zime.
Sjeta i Balaševićevi stihovi
Dok radnici polako rastavljaju ograde unutar kojih su se tijekom Adventa, praćeni neuobičajeno dobrim zimskim vremenom, stvarale najljepše zimske uspomene, teško se oteti osjećaju prolaznosti. Bila je to velika novost koja je oživjela grad, a gledajući kako taj “zimski grad” nestaje, mnogima ovih dana kroz glavu prolaze poznati, sjetni stihovi Đorđa Balaševića:
“Odlazi cirkus iz našeg malog grada širokim drumom što izlazi na polje. Odlazi cirkus i ja se pitam sada: ko je domaćin, a ko je bio gost?”
Povratak u normalu na kolodvoru
No, svaka medalja ima dvije strane. Dok jedni s nostalgijom gledaju odlazak klizališta, drugi – posebice vlasnici obližnjih ureda, radnji i svakodnevni putnici – s odobravanjem dočekuju ove radove.
Kraj ove zimske bajke znači povratak u realnost: prostor kolodvora ponovno će dobiti svoju punu funkcionalnost, vraća se normalan režim parkiranja i prijeko potrebna komocija za sve koji svakodnevno cirkuliraju ovim dijelom grada.
Nebo je najavilo promjenu, klizalište odlazi u sjećanje, a Tomislavgrad se vraća u svoju uobičajenu kolotečinu, bogatiji za jedno iskustvo koje ćemo zasigurno poželjeti ponoviti.
Tomislavcity
