Prepustiti se rđi i postati ravnodušan u ovom svijetu značilo bi biti: licemjer, bolestan, nagrižen, odljuđen i pakostan. Kad bismo u svojoj ljutnji htjeli reći najgore za čovjeka, rekli bismo: “Rđo jedna!“ Taj nam se izraz ponekad čini smiješnim i ne razmišljajući o njegovom pravom značenju. Rđa nam se toliko uvukla u živote da je više i ne prepoznajemo. Mislimo da je to tek paučina koja će sama od sebe nestati. Rđa neće nestati ako je sami ne iskorijenimo, ne očistimo, baš onako grubo kao i kad je odstranjujemo s bolesnog tkiva u našem organizmu.
Priroda nam je darovala “antikorozivno sredstvo“ da se od nje zaštitimo, samo je budno trebamo nadgledati da se u nas ne uvuče i to baš onda kada gradimo nešto važno za život. Ona je dio nas i s vremenom postaje naša patnja i sudbina. S rđom dobijamo autoimunu bolest koja će nam donijeti mržnju, ljubomoru, zavist, a sa njom ćemo dobiti i navike koje će nam određivati karakter i našu sudbinu. Rđa se s vremenom širi i zauzima svoj prostor. Ona je svakodnevno među nama, širi se kao neka glazura. Na početku nam ne smeta jer se za nas zalijepila i sjedinila baš kao jedno tijelo. Onda nam s vremenom postaje teret jer je sve veća i teško je se možemo riješiti. Zato se od rđe svakodnevno čisti.
Ne daj da te uzme prljavi oksid koji će na kraju biti lomljiv i neupotrebljiv čekajući dodir drugih pa da te lako slome i bace u otpad s drugom rđom. Rđa se ne da reciklirati. Neupotrebljiva je. Prirodno je da sve što se ne čisti ili se ne koristi kako treba, zarđa. U ljudskom obliku ona je smutljivac, prevarant, pakosnik, mamlaz, nečovjek, mutivoda, izrod.
Nažalost, u novije doba ona dobiva i druge nazive jer se sama nameće. Ulazi u prostor nenajavljeno i prerušena kao plemenita, lako potkupljiva, uglađena, pametna, slatkorječiva, i uvijek dostupna. Ona čeka svoj trenutak da te zarazi i ubrizga svoj otrovni korov kojeg se moraš rješavati cijeli život. Trebamo se znati nositi s njom jer i mi sami s vremenom puštamo rđu iz nas samih noseći je sa sobom kao nasljednu bolest.
Zato se jačajmo pozitivnim mislima, iskrenom molitvom i dobrim ljudima kako bismo je zaustavili na njezinom putu prema sebi i drugima. Ne dajmo se rđi jer ona i gvožđe pojede.
Stanko Ćurčić
Foto: Ilustracija
