Priče o ljudima koji su u Njemačkoj pronašli blagostanje većini zvuče kao bajka. Ta bajka se ostvarila Dženanu Ćišiću iz Orahovice kod Nemile.
Dženan je u svom mjestu radio kao harmonikaš i nastavnik glazbe. Nakon poplava u Središnjoj Bosni 2014. godine odlučio se otisnuti u inozemstvo. Umjesto planirana tri mjeseca, u Njemačkoj je ostao punih deset godina.
“Prvi posao bio mi je na gradilištu. Kada sam odlučio otići, rekao sam nemam novca, a oni su mi odgovorili – zaradit ćeš. Nemam papire – nema veze. Ne znam jezik – ne treba ti. Imaš leđa, šuti i radi.”
Od klarineta do bauštele
Počeo je kao građevinski radnik u Njemačkoj. Priznaje kako ga je bilo sram reći kako je u Bosni svirao, radio kao nastavnik glazbenog, kako je školovani glazbenik koji svira klarinet, a u Njemačkoj obavlja teške fizičke poslove.
“Nisam više mogao živjeti kao podstanar. Vjera mi ne dopušta podizanje kredita. Odlučio sam kupiti neku ruševinu, doslovno bilo što, samo uložiti u nešto svoje. No i ruševine u Njemačkoj bile su skupe. Pretražujući internet vidio sam kako postoje dražbe na kojima se prodaju kuće.
Poslao sam oko 75 ponuda za kuće koje su bile na dražbi. Koliko sam imao novca u gotovini, toliko sam i ponudio putem interneta. Jednog dana, dok sam krenuo na posao, u međuvremenu sam počeo voziti tramvaj, zazvonio mi je telefon. Žena s druge strane rekla mi je: “Čestitam, pobijedili ste na dražbi!”
Pitao sam je li prošla cijena koju sam ponudio, a ona je odgovorila jeste. Ponudio sam 3.550 eura za kuću i dobio je zajedno sa svime što je bilo unutra – i smećem i “zlatom”.
Naime, vlasnica kuće je preminula i nije imala nasljednika. Kuća je tri godine bila prazna, a na kraju je odlučeno da se proda na aukciji. Početna cijena iznosila je oko 6.000 eura, ali je na kraju spuštena na 3.550.
U hrpi otpada kuverta s novcem
Unutra je bilo oko 40 kubika otpada. No to mi nije smetalo jer sam znao kako će mi, kada sve očistim, ostati kuća. U Njemačkoj je samo za građevinsku dozvolu potrebno oko 17.000 eura, tako da sam u svakom slučaju bio na dobitku.
Gotovo 11 mjeseci čistio sam kuću. Kako ne bih sve bacao i plaćao zbrinjavanje otpada, fotografirao sam stvari, objavljivao ih na internetu i poklanjao ljudima. Bilo mi je važno samo da se sve odnese.
Susjedi su mi savjetovali da pažljivo pregledam sve knjige i predmete koji su ostali iza te žene. “Možda se ondje krije nešto vrijedno”, rekao mi je jedan susjed.
Kada sam u kuhinji pronašao prvih dvadeset eura, bio sam najsretniji čovjek na svijetu. A onda sam u jednoj omotnici koja je bila skrivena u knjizi pronašao novac, i to u iznosu kojim sam mogao podmiriti sve troškove. To je vjerojatno bila njezina ušteđevina”, ispričao je Ćišić za You Tube kanal Srećka Stipovića.
Dženan ističe kako ni u snu nije mogao pomisliti kako će u toj kući pronaći nešto vrijedno, ali sreća mu se ipak osmjehnula.
“Iznos je bio toliki da sam potpuno uredio kuću i isplatio ljude koji su mi pomagali u radovima.”
Cilj mu je vratiti se i pokrenuti u svome mjestu seoski turizam.
Srećko Stipović / Bljesak.info
