Na današnji dan 1992. godine započela je jedna od najtežih bitaka hrvatske vojske u novijoj povijesti – bitka za Kupres! Na ovaj dan prisjećamo se 160 poginulih i nestalih Hrvata na Kupreškoj visoravni stradalih i nestalih u ratnom vihoru 1992. godine, u sukobu protiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja – srpskoga agresora koji je u bitki za Kupres sudjelovao sa 6.000 vojnika, 3-4 topničke i minobacačke divizije, jednim oklopnim bataljunom i zrakoplovstvom. U obrani Kupresa sudjelovali su Kupreška bojna HVO-a, hrvatske postrojbe iz Tomislavgrada, trinaesta bojna HOS-a, dragovoljci ZNG (Vukovarci) i ostali hrvatski branitelji iz Bugojna, Uskoplja, Livna, Posušja, Gruda… Sveukupno njih 2.500 naoružanih puškama s nešto ručnih raketnih bacača i minobacača.
Nakon sedam dana borbe i otpora nadmoćnijem srpskom neprijatelju Kupres pada u neprijateljske ruke 10. travnja 1992. godine.
U znak vječne zahvalnosti našim braniteljima za darovanu slobodu i nesebičnu žrtvu koju položiše na oltar Domovine, objavljujemo dvije domoljubne pjesme zavičajnoga pjesnika Ilije Smiljanića: Zemlji i Brigadi kralja Tomislava.
ZEMLJI
Na ovoj zemlji ponikoh
Izrastoh i bijah lijep ko slika
Ravnah se prema Zemlji i
Sve ravnah po Zemlji
Ukopavam se
Na nju zaliježem
Njome se krijem
(njome krijem grudi junačke)
Padoh ko ukopan,
Srušen, pogođen
Sravnjen sa zemljom
U ovoj Zemlji,
Za ovu Zemlju
U Zemlju se ovu ukapam
BRIGADI KRALJA TOMISLAVA
U rumenoj boji vremena
U nijemoj i srebrenoj svijetlosti
U svetost zagrnuti
Gaze bojna za bojnom
Kroz zore stoljeća
Kroz svanuća
Da učvrste pletere
I vrata grobova
Preko noći obični ljudi
Postaše vojnici
Odrastoše
San otaca dosanjaše
I bitke se ne boje
Kroz magle polja Kupreškog
Kroz rose
Kroz crne zime
Niz kose
Kroz šume mračne i duboke
Kroz vrleti Bosne srebrene
Porodiše je
Sačuvaše
Tomislavcity
