Moje nebo
Moje nebo je od plavih snova
od praskozorja, bez kopriva,
srebrna ravnica puna zvijezda
Oblaci njime plove
i galebovi slijeću na jarbole.
Ja sam netko drugi
težak na njivi
ribar na rivi
što živi snove mirne luke.
Živim s izlaskom sunca
u tišini što zove
i srcu od tuge.
Na zemlju padaju zelene trešnje i prozirne duge
na suhe travke.
Procvjetat ću u vrtu uvele ruže.
Ja rušim tamu malenim perom
oblačim trnje baršunastim odijelom.
U zrnu ječma sam život skriti
naći ćeš me u pokošenoj travi
i biserima od plime.
Skriven sam u zvijezdama visine.
Milan Bojkić, Basel
