Ne ide u životu uvijek sve onako kako poželiš. Planovi propadnu, ljudi se raziđu, a ti ostaješ sam. Od snova koje si nekoć imao gledaš samo jedan blijedi trag. I kažeš: Moglo je biti. I pitaš se koliko čovjek može izdržati, a ne zaplakati. No postoji ono jedno mjesto u tebi u kojem još gajiš nadu u jedan bolji svijet. Svijet gdje su ljudi – ljudi. I gdje još postoje oni koje dira tuđa nevolja. I koji će reći: „Tu sam – treba li ti što?“
Ne treba se plašiti loših vremena. Treba se plašiti da nećeš biti čovjek. U trenutku kada se od tebe traži da izabereš stranu. Da pokažeš tko si i u što vjeruješ. Ima događaja nakon kojih više ništa nije isto. I koliko god mračno u tim trenucima bilo, sjeti se da je svjetlo u tebi. Svjetlo da nekoga ugriješ, budeš nekome bliz, pokažeš svoju bolju stranu. Ne ide u životu uvijek sve onako kako poželiš. Ali uvijek možeš izabrati jednu stvar: Hoćeš li ili nećeš biti čovjek?
Mario Žuvela
