Danas je Svjetski dan mentalnog zdravlja, dan kada glasnije nego inače podižemo svijest o pitanjima mentalnog zdravlja, pokušavamo smanjiti stigmu koja prati teme vezane za mentalno zdravlje, te promoviramo mentalne dobrobiti.
Poteškoća na području mentalnog zdravlja nažalost sve je više, a na sreću – i stračnjacima se obraćamo više nego prije. Često me pitaju idemo li „na bolje“, odnosno jesu li ljudi otvoreniji tražiti pomoć. Kada pogledam unazad 10 godina mogu reći da ipak napredujemo, i ono što me najviše usrećuje – mladi ljudi razbijaju stigme, pričaju otvorenije o temama mentalnog zdravlja, odlasku kod psihologa, na psihoterapiju i sl., i tu se događa promjena. No, dok god nam je važnije što će selo/grad reći o nama nego kako se osjećamo, dok god nam je prosjek ocjena iznad emocionalnog stanja djeteta, dok god vjerujemo da je sramota pričati s nekim van obitelji i da je slabost pokazati svoju bol i ranjivost…imat ćemo velike probleme i to će se odražavati u svim našim odnosima.
Želim ovdje skrenuti pažnju na to koliko je važno krenuti u terapijski proces onda kada osvijestite da vam je teško, da vas koči neki strah, da ste nezadovoljni u nekom odnosu, da se teško nosite s nekim gubitkom ili traumom, da vam je tesko nositi se s neugodnim emocijama, da se teško nosite sa svakodnevnim stresom, da gubite kontrolu i sl. Sve su ovo primjeri kada se treba javiti na vrijeme, a ne čekati. Kada se stres i frustracija gomilaju te ne rješavaju na svjesnoj razini, tijelo tada razvija simptomatologiju kojom se pokušava vratiti u balans. A tada u terapiji „gasimo požar“, i treba vremena da se dođe do onoga što „tinja“, odnosno do uzroka problema na kojima ćemo raditi.
Suprotno uvriježenom mišljenju, zdravlje nije samo odsustvo bolesti, zdravlje je puno više od toga. Biti zdrav znači biti funkcionalan, autentičan, živjeti u skladu sa sobom, ukratko živjeti život kojeg smatramo vrijednim življenja i koji za nas ima smisla. Biti u miru sam sa sobom. Paziti svoje potrebe, te voditi računa da i drugi uz mene mogu zadovoljiti svoje potrebe. Dakle, kompleksno je. I skroz je u redu da ponekad ne možemo to postići sami. U redu je da nam nekada ne može pomoći naša bliska osoba. Stručnjak za mentalno zdravlje školovan je da pomogne, da stvori povjerljiv odnos u kojemu će prepoznati uzrok problema na koji će onda djelovati zajedno s klijentom. Krajnji cilj je osnaživanje klijenta da se uspješno nosi sa životnim izazovima, izgradi otpornost, odbaci uvjerenja koja mu štete te kreira nova koja će biti korisna za njega.
Za kraj ostavljam jednu poslovicu kao podsjetnik: „Ako nemaš vremena za svoje zdravlje sada, nećeš imati zdravlja za svoje vrijeme sutra.“
Brini o sebi.
Silvija Jurčević,
psihologinja, psihoterapeutkinja (ECP)
Tomislavcity
