Maslačak je vrlo rasprostranjena biljka prepoznatljiva po svojim žutim cvjetovima. Već se stoljećima koristi u prehrani, ali i u ljekovite svrhe. Jestivi su svi dijelovi biljke – od korijena, stabljike i listova do cvjetova. Jedna je od prvih biljaka koje cvjetaju već početkom ožujka, zbog čega je često nazivaju i „vitaminskom proljetnom bombom“. U službenoj farmakologiji koristi se biljka u razdoblju cvatnje (od ožujka do svibnja), dok se u narodnoj medicini koristi i prije cvjetanja kada se bere lišće, a korijen se vadi u rano proljeće ili ranu jesen.
Cijenjen među Indijancima
Maslačak (lat. Taraxacum officinale) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika. Raste u umjerenim klimatskim uvjetima na livadama, uz puteve, rijeke i jezera, budući da voli vlažno tlo. Zbog aromatično-gorkog okusa u narodu je poznat i pod nazivima poput gorko zelje, žutinica, žućanik, žuto zelje i mlječika. Podrijetlo maslačka nije potpuno poznato, no njegova ljekovita svojstva bila su poznata još starim Grcima i Arapima, koji su ga koristili za ublažavanje želučanih tegoba. U srednjem vijeku posebno je bila cijenjena bijela, mliječna tekućina iz stabljike za koju se vjerovalo da pomaže kod očnih bolesti. U tradicionalnoj kineskoj medicini koristi se kod želučanih tegoba, upale slijepog crijeva te kod problema s dojenjem uzrokovanih upalom mliječnih kanala ili slabim protokom mlijeka. Bio je iznimno cijenjen i među sjevernoameričkim Indijancima. Kao ljekovitu biljku prvi ga je u 16. stoljeću opisao njemački botaničar Hieronimus Bock.
Maslačak može narasti do 20–25 centimetara u visinu, ima vretenasti, razgranati korijen koji u površinskom sloju tla može doseći i do pola metra. Stabljika mu je šuplja, a cijela biljka sadrži mliječni sok – emulziju bjelančevina i smole gorkog okusa. Cvijet je jarko žute boje, a nakon razdoblja cvatnje (od ožujka do svibnja) nastaje sjeme u obliku bijele, paperjaste loptice. Svako sjeme ima lepršavi repić kako bi ga vjetar lakše raznio.
U prehrani se maslačak najčešće koristi kao salata – za to se upotrebljava mlado lišće koje se bere u rano proljeće. Listovi maslačka sadrže 16–18 % vitamina C te oko 3 % željeza, što je znatno više nego primjerice u špinatu. Mlado lišće može se osušiti na prozračnom mjestu i kasnije koristiti za pripremu čaja. Salata od maslačka čisti krv, potiče mokrenje te ublažava tegobe vezane uz žuč i jetru, dok čaj od lišća pomaže kod urinarnih infekcija.
Ljekovita svojstva
Maslačak svoju ljekovitost duguje bogatom kemijskom sastavu. Sadrži gorke tvari, smole, vosak, eterična ulja, flavonoide, inulin, heterozide… Također je bogat vitaminima A i B, organskim kiselinama i mineralima – posebno kalijem, natrijem i magnezijem.
U narodnoj medicini koristi se kao gorko sredstvo (kolagog) za snižavanje masnoće u krvi. Cvjetovi se koriste za pripremu sirupa sličnog medu koji jača organizam, čisti krvne žile, pomaže kod bronhitisa, prehlade, upale desni i probavnih tegoba. Od prženog korijena priprema se zamjena za kavu.
Nekoć se smatralo da je maslačak dobar za one sa slabim želucem, a novija znanstvena istraživanja potvrdila su njegov blagotvoran učinak na jetru i žuč – potiče kontrakcije žučnog mjehura, čime se višak žuči izlučuje u crijeva. Najdjelotvorniji je svježe iscijeđeni sok od mlade biljke koji se preporučuje za ublažavanje želučanih tegoba i hemoroida. Maslačak je izvrstan diuretik, čisti krv, pomaže u liječenju gihta, anemije, reume, čireva, upale mokraćnog mjehura te potiče apetit.
Ljekovitost maslačka potvrđena je i znanstveno – istraživanja na životinjama pokazala su da pomaže u regulaciji razine šećera i lošeg kolesterola u krvi. Gorke tvari, inulin i polisaharidi iz korijena povoljno djeluju na ravnotežu crijevne flore, a cijela biljka ima antioksidativni učinak na organizam. Ipak, prije uporabe preporučuje se konzultacija s liječnikom ili iskusnim travarom, navodi Agrosavjet.
