Foto: AI/Ilustracija

Kako se izbornim rezultatima dodaju glasovi putem pošte, tako se sve više nazire kompletna slika Skupštine Hercegbosanske županije (HBŽ). Trenutno se nalazimo u finišu pristizanja dopisnih glasova, a napetost je na vrhuncu.

Srpski nacionalni pokret FBiH danas je prvi put pao ispod granice od 3%, i tako ispao iz utrke za zastupnička mjesta.

Tabela: Izbori.ba

Umjesto njih, u samom fotofinišu, u Skupštinu HBŽ-a upao je osmi zastupnik HDZ-a.

Iako se za konačne rezultate treba pričekati kraj brojanja, moglo bi se reći da u HDZ-u već mogu staviti šampanjac na hlađenje. Ostali mandati u Skupštini gotovo su pa zacementirani.

Kako do Vlade?

Izborni rezultati u hrvatskom bloku promatraju se kroz savez HDZ-a BiH i HNL-a te savez HNP i HDZ1990, a kako stvari sada stoje: 10 zastupnika ima koalicija HDZ/HNL, a 9 zastupnika HNP/HDZ 1990.

Deset zastupničkih mjesta daje HDZ-u i HNL-u legitimitet predstavljanja Hrvata u pregovorima za sastavljanje Vlade. Kada bi se toj koaliciji priključili svi zastupnici iz ostala dva naroda, došlo bi se do 16 ruku. Dakle, za imenovanje Vlade nedostaje još jedna ruka iz Kluba Hrvata.

Da bi se došlo do nje, postoje dva načina:

  1. Da koalicija HDZBiH/HNL pokuša preoteti barem jednog zastupnika iz druge koalicije čime bi vratili HNP-u milo za drago od prošlih izbora.
  2. Uključiti jednu od sadašnjih vladajućih stranaka u vlast.

Naravno, HDZ ima opciju da se odrekne HNL-a, te da ide u koaliciju s jednom od trenutno vladajućih stranaka, što je igra s vatrom, jer u tom bi scenariju bilo realno da se i HNL ponudi sadašnjim vladajućima, pa bi HDZ opet u potpunosti izvisio.

Vladajući (HNP/HDZ1990) traže slamku spasa?

Iako od prvih objava rezultata stvar nije izgledala dobro za vladajuću koaliciju, očito je da nema predaje. Već od prvih preliminarnih rezultata aktualna vlast preko svojih kanala priziva na “svehrvatsko zajedništvo” te poziva na mudrost, razgovor i strpljenje. Ukazuje li ovo stanje na paniku na Titaniku? Radi li se o stvarnom prizivu savjesti i želji za promjenama, ili se pak pokušava dobiti na vremenu kako bi se locirali, identificirali i transferirali potencijalni preletači iz protivničkih redova?

HNP i HDZ 1990 svjesni su svoje nezahvalne situacije i poruke izbornih rezultata. Njihov poziv na “svehrvatsko zajedništvo” djeluje kao farsa koja se teško može obistiniti. Istine radi, Hrvati u Skupštini s ukupno 19 ruku imali bi veliku mogućnost prijedloga promjene Ustava i u konačnici smanjenja udjela u vlasti druga dva naroda, ali bi takva politika bila loša poruka za druge krajeve gdje su Hrvati manjina. Za očekivati bi bilo da Bošnjaci uvedu kontra mjere po istom principu, što nikome nije u interesu. Zbog toga neki veliki iskorak te vrste u županiji nije realan. A da bi se mogle provesti neke od odluka Ustavnog suda vezane za HBŽ, za to bi svakako postojale realne osnove.

Pored toga, protiv ovog scenarija radi i svojevrsni “bratoubilački rat” koji je vladao na političkoj sceni HBŽ-a. Ovdje se moraju izdvojiti pojedini potezi Ivana Vukadina i njegovih najbližih suradnika, koji su “đonom išli u glavu” županijskom HDZ-u u trenutku kada su osjetili nadmoć. Poniženja koja su nanijeli svojim bivšim stranačkim kolegama u posljednjih šest godina ostavila su preduboke rane da bi se sada jednostavno reklo: “Možemo mi zajedno.”

Evo samo nekoliko takvih slučajeva:

  • Prisvajanje svih kadrova i kompletne dokumentacije iz Tomislavgrada s popisom za dopisno glasovanje.
  • Preotimanje Šuma HBŽ.
  • Preotimanje Ivića na Kupresu.
  • Preotimanje zastupnika nakon izbora 2022. godine (Bagarić, Galić).
  • Diverzija na Kupresu s pokušajem postavljanja svog načelnika (spriječena u zadnji trenutak).
  • Kaznena prijava protiv Branka Ivkovića zbog zapošljavanja u Šumama HBŽ-a.

Svi su ovi potezi bili ozbiljno poniženje za stranku poput HDZ-a, koja igra utakmice i u Zagrebu i u Bruxellesu. Dakle, HDZ BiH ne bi nipošto smio s HNP-om, ali ima i ona narodna – “para vrti gdje burgija neće“.

Zašto se HDZ vratio kao Feniks iz pepela?

HDZ kao relativni pobjednik, s više od 2000 dodatnih glasova (odnosno skokom od oko 50% u odnosu na prošle izbore), ima razloga za slavlje. S druge strane, aktualni vladajući s minusom od oko 1000 redovnih glasova moraju shvatiti da je nešto pošlo po zlu, bez obzira na jednak broj osvojenih mandata u usporedbi s prošlim izborima.

Razloge gubitka glasova (ili rasta glasova HDZ-a BiH) vladajući sigurno moraju tražiti u politici upravljanja koncesijama, što je bila glavna tema predizborne kampanje oporbe, a i narod je shvatio da tu “nešto ne štima”. Treba istaknuti da ta tema nije aktualna samo kod nas – primjera radi, jedan od razloga uspona AfD-a u Njemačkoj pripisuje se upravo protivljenju daljnjoj izgradnji vjetrenjača.

Nove metle bolje metu

Osim koncesija, jedan od razloga uspona HDZ-a jest i kadrovska politika. Dok su preostale tri skupštinske hrvatske stranke za nositelje lista postavile poznata i “provjerena” imena (Rimac, Perić i Vukadin) – pri čemu pojedini zastupnici na političkoj sceni svoje mandate već smatraju doslovno babovinom – HDZ je izvukao keca iz rukava s Matom Omazićem.

Staru gardu stranke (Ivković, Čelan, Mihaljević) u potpunosti su sklonili sa scene. Omazić je svojim pristupom, izgledom i ležernošću značajno osvježio političku scenu u HBŽ-u, a njegove poruke u kombinezonu dopirale su do birača jednako snažno kao i one u odijelu.
Apsolutno primjer za oponašati.

Prednost ne znači pobjeda

HDZ je sada na potezu. Šampanjac izborne noći mogao bi im lako prisjesti ako se ozbiljno ne prihvate posla. Posrtaji iz prošlih godina, ponove li se, više se ne bi mogli smatrati slučajnošću, nego grubom nesposobnošću županijskog ogranka.

Hoće li HDZ opet sve prosuti i doživjeti još jedno poniženje unatoč odličnim izbornim rezultatima, ili će pak imperij ovaj put uzvratiti udarac svom silinom – ostaje za vidjeti.

Scenarija je mnogo, a glavni parametar koji bi se morao gledati – ostvarenje predizbornih obećanja – dodatno komplicira situaciju.

A narod pamti!

Marko Bagarić