Spisateljica Marina Radoš svojim tekstovima, knjigama i načinom izražavanja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Već od tinjedžerskih dana istaknula se svojim pisanjem i u tri navrata osvojila je prestižnu nagradu A.B. Šimića. Jedna je od najpopularnijih autorica u regiji, a veliku naklonost publike stekla je na društvenim mrežama. Marina trenutno piše za portal Index.

Festival Suvremene žene u Tuzli prepoznao je njezinu karizmu, pa će ova autorica zajedno sa 100 uspješnih poslovnih žena iz regije i inozemstva podijeliti svoju viziju uspjeha. Za Tomislavcity iskreno je progovorila o problemima i izazovima s kojima se susreće žena na ovim prostorima.

Marina, povod našega razgovora je Festival suvremene žene koji će se od 12. do 14. travnja održati u Tuzli. Na Festivalu će izlagati više od 100 uspješnih žena iz BiH, regije i svijeta, a jedna od tih žena ste i Vi. Kako je došlo do suradnje s Festivalom i kako se osjećate uoči sudjelovanja na ovom društvenom događaju?

– Uvijek sam iskreno iznenađena kada shvatim da me ljudi percipiraju kao jako uspješnu i poznatu ženu. Poziv organizatora sam odmah prihvatila jer sam tip koji voli druženje s ostvarenim ženama jer me jako motiviraju. Volim i držati predavanja, to zna svatko tko me poznaje (smijeh). U Tuzli ću zajedno s još 100 fantastičnih žena provesti nekoliko dana i sigurna sam da ću steći novo iskustvo i biti bogatija za puno poznanstava, a s obzirom da će to biti poznanstva sa ženama iz vrha biznisa, umjetnosti i medija u regiji i svijetu, ne može mi biti loše. Smatram da su poznanstva najveće bogatstvo, to su moji hercegovački geni. (Ponovno smijeh)

Možete li nam otkriti kakav će biti Vaš govor, na kojim temama će biti glavni fokus, što želite najviše istaknuti i kakvu poruku želite poslati ženama?

– Moja poruka ženama univerzalna je već nekoliko godina – nužno je odbaciti pravila života koji diktira provincija i konzervativno balkansko društvo. Žene u BiH vrlo često su nezainteresirane za svoj vlastiti identitet bez muškarca, feminizam ima pežorativno značenje, dozvoljavamo da nas se promatra kao objekte i ne usuđujemo se usprotiviti muškom svijetu… Voljela bih da shvatimo da je najljepše biti samostalna i samosvjesna, a da je muškarac koji poželi i osvoji takvu ženu zapravo onaj hrabri, onaj pravi.

Amra Avdić, šefica Odnosa s javnošću Festivala suvremene žene je izjavila da nema te osobe u BiH i regiji koja nije pročitala barem jedan Vaš tekst i da ste pozvani zbog toga što ste uvijek iskreno rekli ili napisali ono što mislite. Je li iskrenost i sloboda izražavanja problem ili prednost za ženu u BiH?

– Svako žensko mišljenje u BiH promatra se s dozom rezerviranosti, ponekad čak i čuđenja, gađenja, potpunog ismijavanja. Tomu nažalost svjedočimo svaki dan. Što ona misli, što ona ima da misli… U ismijavanju mislećih žena, nažalost, jako često sudjeluju i zavidne, nesretne i frustrirane žene. U BiH nitko ne mrzi lijepu i uspješnu ženu kao druga žena. To je tužno. Ja sam svoj put odabrala jako davno, nema se smisla vraćati na početak niti skretati s puta. Nije mi donio samo lijepe stvari, nego i puno ružnih, ali je to moj put i ne prihvaćam ničiji tuđi, koliko god utaban bio. Moje tekstove su pročitale stotine tisuća ljudi, a kada se vratim pisanju kako Bog zapovijeda, to će ponovno biti tako. I protiv toga nitko neće moći.

Jeste li svjesni svog utjecaja na javno mišljenje i namjeravate li to u bližoj budućnosti iskoristiti za rad za opće dobro odnosno društveni angažman u obliku aktivizma?

– Ne namjeravam ispravljati krive Drine. Pišem zato što me to čini sretnom. Govorim ono što mislim jer jedino tako mogu. Najaktivnije se u posljednje vrijeme bavim sama sobom i to preporučujem svima. Svijet bi bio puno ljepše mjesto da mnogi prestanu popravljati svijet, a umjesto toga poprave česmu u vlastitom stanu ili barem zube.

Ostvarili ste uspješnu karijeru, međutim imali ste i teških trenutaka, izjavili ste da prestajete pisati i na neko vrijeme se povukli s društvenih mreža. Sigurno ste osjećali pritisak, koji je jedna od cijena koju treba platiti za uspjeh, s obzirom da ste vrlo mladi, kako je to utjecalo na Vaš karakter i na Vaše odluke u karijeri?

– Istina je da od 2017. pišem manje, a na društvenim mrežama gotovo i ne komentiram društvo u kojemu živimo. Svatko od nas ima svoje nevolje, pa tako i ja. I svoje borbe. Sigurna sam da ću u skorije vrijeme početi pisati kao prije i da ćete uskoro čitati moje nove knjige. Usponi i padovi su dio svačijeg života, tako i mog.

Je li ženama teže zbog pritiska mentaliteta i različitih okolnosti koji mogu biti prepreka ka osvarivanju cilja, što biste im savjetovali iz vlastitog iskustva?

– Ovisi što žena želi. Ženama koje čeznu za slobodom mogu savjetovati da slobodu jednostavno treba izabrati i nositi se s njom. Od slobode dolaze sve lijepe stvari, a na kraju, kao što rekoh, i prava osoba koja neće narušavati tu slobodu.

Imate li Vi neke uzore, žene koje su Vas osobno inspirirale i zašto?

– Inspiriraju me velike stvarne ljudske priče. Uzore odavno nemam, a žena u današnjem BiH društvu ima mnoštvo izazova s kojima se mora susretati svaki dan. Vidim to po svojim prijateljicama koje imaju karijeru i obitelj. Teško je to, ja se još ne usudim. Svaka žena koja uspijeva ostati samostalna, uspješna i biti dobra majka za mene je junak.

Što je najvažnije u međusobnim ženskim odnosima, prevladava li tu zavist ili međusobna potpora? Kakvo je Vaše iskustvo, izjavili ste da su razgovori s najbližim prijateljicama bili jedna od inspiracija za pisanje?

– Žene su zavidne, ali samo one koje su neostvarene, nesretne i nezadovoljne. Ja takvima i ne zamjerim, sigurno je teško živjeti od prosječne BiH plaće, trpiti loš brak, svekrvu, očekivanja provincije i pritom ne imati hrabrosti, volje ni podrške mijenjati svoj život. U posljednje vrijeme družim se samo sa ženama koje su uspješne i samostalne pa zavist ne osjećam od bliskih ljudi, niti ja zavidim njima. To je jako lijepo, ali do toga sve mi dosta kasno dođemo.

Kako biste ocijenili položaj žene u BiH i susjednim zemljama?

– Jako je loš, ali jedan od razloga je i to što ga one same ne žele promijeniti. O ovoj temi sam razgovarala s Bisilom Bokoko, govornicom na ovom Festivalu i jednom od najuspješnijih žena u svjetskom biznisu koja dosta vremena posvećuje feminizmu i borbi za ženska prava u zemljama u kojima ona nisu ostvarena. Veliki problem žena u BiH je taj što one ne žele da se njihov položaj mijenja. One se lako mire sa svojom comfort zonom, vole osjećaj (lažne) sigurnosti. Lijepo je da nas neke žene podsjete da pravi život počinje tamo gdje se comfort zona završava.

Da imate čarobni štapić, što biste promijenili u svijetu žena, u njihovim pravima?

– Omogućila bih najbolju moguću socijalnu i financijsku zaštitu samohranim majkama. Tako bi se smanjio i broj abortusa.

Za kraj, što biste poručili čitateljicama Tomislavcityja?

– Da je život prekratak i da već sutra moraju raditi na tome da budu sretne. Na pravom poslu, s pravim frendicama, s pravim muškarcem. Nemamo 150 života, nego jedan jedini.

 

Ružica Ljubičić/Tomislavcity