U Galeriji Kulturno – informativnoga centra u Tomislavgradu večeras je otvorena izložba pod nazivom „Marijan Šarić – gospodarstvenik, kolekcionar i donator“.

Posjetitelji su ovom prigodom mogli vidjeti fotografije spomenika čiju je izgradnju financirao Marijan Šarić, te zahvalnice za brojnu humanitarnu pomoć, osobito iz vremena Domovinskoga rata, a koju je ovaj ugledni hrvatski gospodarstvenik podrijetlom iz duvanjskoga kraja nesebično pružao u Hrvatskoj i u BiH.

Uvodno se prigodnim riječima nazočnima obratila ravnateljica KIC-a, gospođa Danijela Papić, kazavši da nas je Marijan okupio jednom posebnom izložbom koja nas podsjeća da je ovdašnji čovjek rasut svugdje po svijetu, da ljudi biraju mjesto svoga življenja ali i da je, čini se, Tomislavgrad centar u kojem se njegovi ljudi najviše vraćaju, ako ništa u ovim ljetnim mjesecima.

Nazočnima se obratio i gospodin Milan Bešlić, likovni kritičar i urednik kataloga koje prati ovu izložbu.

– Marijan Šarić je otišao trbuhom za kruhom, kao i tisuće naših drugih ljudi koji su otišli u europske i prekomorske zemlje. Šarić je ono što bismo rekli primjer čovjeka koji je svojim radom, znanjem i svojom prirodnom nadarenošću za stvaranje dobara uspio stvoriti jedan put koji ga je na gospodarskoj sceni Hrvatske uzvisio u cijenjenoga gospodarstvenika. On kao takav nije zaboravio one vrijednosti na kojima je izrastao. To su vrijednosti kršćanskoga humanizma koje su u njemu duboku usađene i zato je i činio ta djela – djela prema bližnjemu, prema svojemu zavičaju i svojemu narodu, kazao je gosp. Bešlić, pohvalivši djelatnike KIC-a i Gradske galerije na vrhunski i profesionalno postavljenoj izložbi.

U svome kratkome obraćanju Marijan Šarić je kazao:

– Radio sma 40 godina u Njemačkoj, sve do bolesti. Savjetujem da ljudi što manje odavde odlaze. Prošao sam od najgorega do najboljega, tamo vani nema života već samo ropstvo. Ljude ovdje treba ostavljati i zadržavati ih – u rodnome mjestu je naša i njihova budućnost, kazao je Šarić.

Čast da ovu izložbu proglasi otvorenom imao je općinski načelnik Ivan Vukadin, ali i dugogodišnji prijatelj Marijana Šarića. U svome obraćanju kazao je da je to poznanstvo dugo oko 15 godina.

– Ovo je samo jedan promil onoga što Marijan ima. Kad je u pitanju kolekcionarstvo, toga ovdje ne vidim, ali znam da Marijan ima puno lijepih umjetničkih slika koje, nažalost, ovdje nemamo priliku vidjeti. Nadam se da će jednoga dan biti izložene u ovoj Galeriji.

Šarićeva biografija je jako bogata. Ali ja ću samo reći da je to čovjek, čovjek istinskoga duha i velikoga srca koji nikad nije prezao pred izazovima života. I nakon što je obolio, Marijan nije rekao to je kraj nego je nastavio dalje, kazao je, između ostaloga općinski načelnik Ivan Vukadin.

Napominjemo da je ova izložba prethodno otvorena i u Sesvetama, a posjetitelji će ju u Tomislavgradu imati prigodu vidjeti i idućih dana.

Z.S./Tomislavcity

Iz životopisa Marijana Šarića

Marijan Šarić rođen je 20. lipnja u 1955. godine  u Grabovici gdje je i završio pučku školu. S 15 godina odlazi u Njemačku kako bi ostvario svoje mladenačke snove. Godine 1970-te sa svojim ocem Ivanom stiže u Rosenheim, gdje fizičkim radom stječe prva životna iskustva i uči njemački jezik. Već u 80-tim godinama intenzivira suradnju s brojnim poslovnim ljudima različitih profesija. Prvi privatni posao pokrenuo je 1985.godine u Munchenu otvaranjem trgovine tehničke robe, a 1989. godine počinje s poslovanjem u Hrvatskoj. Godinama ostvaruje poslovni uspjeh, te je jedan od najpopularnijih gospodarstvenika u Hrvatskoj. 

Za gospodina Marijana možemo reći da je obiteljski čovjek, budući da je odrastao u mnogobrojnoj obitelji, te i sam ima sedmero djece koji su kako znamo najveće blago svakog čovjeka. Osim uspjeha na poslovnom planu ističe se svojom humanošću i donacijama. 

U Domovinskom ratu pomaže svoj narod prikupljanjem lijekova, potrepština za djecu, uniformi,oružja i terenskih vozila.

U poslijeratnim godinama ističe se humanitarnim radom, KBC- u Rebro donira putujuću ambulantu“ za transplantaciju organa.

U  humanitarnom radu nije zaboravio ni svoj rodni kraj kojemu je donirao kipasko djelo „Spomenik gastarbajteru“ i skulpturu Sv. Ante.