Foto: Hercegovina.info

Voditi obrt u malom mjestu samo po sebi zvuči izazovno, rijetki su koji idu takvim putem. Nije toliko teško doći do ideje i započeti, koliko je teško opstati godinama i desetljećima.

Naši sugovornici Marijan i Tonka Đikić iz Tomislavgrada više od dvadeset godina vode obrt za kemijsko čišćenje, peglanje i druge slične usluge te su osim bračnih partnera istovremeno i poslovni partneri.

Došli smo im u posjet i zatekli gospođu Tonku kako pegla bijelu košulju, dok je u tome prekidaju klijenti koji stalno dolaze po stvari koji su joj ostavili ili joj pak donose nešto što im treba očistiti ili ispeglati.

Prvo što nam je rekla bilo je da je ovo sezonski posao. Iako stalno rade kaže kako je zimi zastoj u poslovanju, a sezona im je u vrijeme svadbi, pričesti i krizmi.

Primijetili smo da u radnji imaju jako puno odjeće, deka, posteljine, prekrivača, a gospodin Marijan kaže nam kako među svim tim ima i odjeće koja stoji i po dvije godine, jer ljudi zaborave doći. Tek kada svoju odjeću ne mogu pronaći nigdje sjete se da su ostavili kod njih.

Marijan u njihovom biznisu obavlja tehničke poslove i administraciju, a gospođa Tonka je jedina zaposlena kada je riječ o poslu čišćenja i peglanja.

Kažu nam i kako cijeli posao ide preko preporuke, zadovoljni klijenti ih preporuče drugima i na taj način raste broj onih koji pokucaju na njihova vrata i zatraže neku od usluga.

Problem su im poskupljenja sirovina. Marijan nam kaže kako su kemikalije u zadnjih godinu dana poskupile za dvjesto posto te da su trenutno jeftinije primjerice u Beču nego kod nas i to im je jedan od izazova s kojima se suočavaju.

Tonka uživa u poslu i nakon dvadeset godina

“Ja volim svoj posao, uživam u njemu, meni je neobično nedjeljom kad ne odem u radnju. Osim kemijskog čišćenja također radimo i peglanje, pranje deka, pokrivača, posteljine, stolnjaka”, naglašava Tonka za Hercegovina.info, a Marijan dodaje kako nju ljudi stalno zovu i pitaju može li im nešto napraviti. Tonkin odgovor je uvijek: može.

Oboje se slažu da ovakav obrt može opstati u ovim našim okolnostima isključivo ako ne plaćate najam prostora i radite sve sami, unutar obitelji, odnosno ne plaćate ljude izvana da rade za vas.

“Bilo je prije ovdje i drugih kemijskih čistionica ali nisu opstale. Morate biti spremni istrpjeti sezonsku prirodu ovoga posla”, dodaje Marijan.

Kako je sve krenulo?

Posao su pokrenuli jer su oboje bili ostali bez posla, priznaju da je bilo prijepora jer je gospođa Tonka imala ideju za otvaranjem ovakvog obrta, a Marijan je tada bio skeptičan. Ipak, donio je dobru odluku da zajednički krenu u biznis.

“Novac za otvaranje smo posudili i prve dvije – tri godine nismo imali prihoda, a troškovi su bili tu, dug je trebalo vraćati, uređaje smo čekali godinu dana. Uz sve to odgajali smo troje djece. Nakon teškog razdoblja malo po malo posao je krenuo”, objašnjava Marijan.

Što se tiče radnog vremena kažu da sve ovisi o situaciji, primjerice tijekom ljetne sezone gospođa Tonka ustaje oko pet ujutro i radi do iza ponoći.

Na pitanje kako uspijeva kaže kako to traje samo mjesec dana i pošto je svjesna da će to razdoblje brzo proći uspije ga izdržati.

“Sada nakon 20 godina mogu reći da smo stvarno uhodani, da nam posao nije naporan ni težak, primjećujem također da je prisutan trend zadnjih godina da sve više i više ljudi koristi naše usluge, iz godine u godinu imamo sve više posla”, naglašava Tonka te dodaje kako nikad nikome nije odbila odraditi neku uslugu, koje god doba dana bilo.

“Imamo situacije da nam nekad na Božić ljudi znaju zvoniti jer su zaboravili pokupiti nešto što im treba”, govori Tonka kroz smijeh.

“Ljudi iz našeg kraja prihvatili su zapadne standarde, oni dođu na odmor 15-ak dana i naravno da ne žele to dragocjeno vrijeme trošiti na peglanje, pranje isl.”, dodaje Marijan.

Povjerenje bez granica

Tonka ističe kako se trudi uvijek biti točna i kada kaže da će nešto biti gotovo – tada i bude, usprkos svim okolnostima.

“Treba biti osoba od riječi, da ljudi znaju da se mogu pouzdati u vas. Malo je ovo mjesto i svi se većinom znamo. Nekada kada moramo ići na njivu ili negdje, ja znam ostaviti ključ i onaj tko treba preuzeti nešto dođe i sam sebi otključa, uzme i plati naknadno, kad se vidimo idući put. To je povjerenje bez granica, i s moje i njihove strane. Ja s klijentima nemam nikakvih problema, a ni oni sa mnom”, dodaje gospođa Tonka Đikić.

Ljubaznoj i marljivoj obitelji Đikić i njihovom obrtu želimo još puno uspješnih godina poslovanja. Zahvaljujemo im što svojim primjerom svjedoče da se ipak može, uz puno truda, rada i žrtve – živjeti i poslovati u malom mjestu.

J. Čevra/ Hercegovina.info