Pojedini županijski zastupnici nisu zaslužilo lizalo, a kamoli plaću
Nekako istovremeno je objavljeno enormno povećanje plaća državnih dužnosnika u Republici Hrvatskoj rvatskoj i istraživanje Centra za građansku suradnju iz Livna o plaćama, radu i neradu skupštinskih zastupnika u Zapadno-Hercegovačkoj i Hercegbosanskoj županiji.
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Odmah, na početku, slažem se s plaćama koje je Vlada Republike Hrvatske odredila državnim dužnosnicima, a začuđujući je loše razrađeni sustav u kojemu se dopustilo da u ministarstvima podređeni službenici imaju veće plaće od ministara, svojih nadređenih. Cijelo desetljeće te nisu rasle ni za promil, a onda bum! Povećanje od 80 % mnogima je jezoviti i teško prihvatljivo. Mnogi političarima ne bi dali ništa i misle da ništa i nisu zaslužili, a oni realniji se pitaju zašto se čekalo tako dugo i onda napravio takav skok. Moglo se kao i drugima svako malo za nekoliko postotaka plaću pomicati. Dio smatra ovaj potez vrlo nemuštim i crvenu krpu za puk.
Osobno mislim da ljudi na vlasti nisu nikakve neznalice. Oni su samo organski makijavelisti, makar Machiavellijeva Vladara možda i nisu čitali. A ta knjiga je popularna i nakon petsto godina. Poznata je po, u najmanju ruku krivoj krilatici da “cilj opravdava sredstvo“. Vladara je odmah, kada je ugledao svjetlo dana zabranila katolička crkva i to ne zbog cilja i sredstva, nego zbog Machiavellijevog razdvajanja etike od politike. To razdvajanje nije on teorijski postavio već je samo opisao već postojeće stanje stvari. Čovjek je uvidio da ima onih koji na vlast dolaze uspješno i uspješno ju drže cijeli život, i onih koji stradaju u pokušaju dolaska na vlast ili ju brzo izgube, a često izgube i glavu.
U iščitavanju Vladara se može naći teza o narodu koji brzo zaboravlja. Zato je za one na vlasti važno narodu činiti dobro, makar na kapaljku, pa neće zaboraviti, a zlo rijetko, ali u što kraćem vremenu jer će se to ipak zaboraviti.
Zato je Plenkovićev potez s plaćama dobro promišljen. Oni koji se bune to će raditi nekoliko dana i ta buna je jedna u desetljeću. Da je svake godine podizao plaće za sedam ili osam postotaka, te bune bi trajale desetorostruko duže i stvarale dojam gramzivije vlasti nego ovako.
S plaćama državnih dužnosnika, vjerujem sasvim slučajno korespondira izviješće Centra za građansku suradnju o plaćama zastupnika u skupštinama dviju, većinski hrvatskih županija. Mladima, i onima kojima je to promaklo, na znanje da ovo izviješće nije prvo, već gotovo redovito. U izvješću se ističe nerad narodnih zastupnika. U ZH županiji je u godinu dana održano 13 sjednica i svaka od njih je, kako se kaže u izviješću, porezne obveznike koštala nešto više od 28 000 maraka. U HB županiji su održali dvije sjednice manje, i njih jedanaest je koštalo dvostruko više. Svaka sjednica je koštala 62 000 maraka.
Bit ću bombastičan pa ustvrditi da ti ljudi imaju satnicu višu od petsto maraka. Nu čuda, ni to mi nije problematično da se radi kako spada za taj novac. Neka bude i manje sjednica i još veća plaća, ali bi zastupnici morali isporučiti rezultate. A njih nema za taj novac. Centar za građansku suradnju ističe očekivanja javnosti, odnosno glasača, da se županijska vlast uhvati u koštac s korupcijom koje najviše ima u javnom sektoru. Da ima javnosti, kao što je nema, zahtijevala bi od svojih predstavnika više mara, više energije i više hrabrosti… Umalo ne napisah, više etike, pa se sjetih da su se etika i politika rastale odmah po pojavi politike. Dakle, politiku treba puk natjerati da radi za puk pod prijetnjom gubitka vlasti, odnosno moći, jer ona je srž svake vlasti.
A ovako, ima zastupnika koji spavaju četiri godine i obnove mandat na još četiri. Ima ih koji ne pročitaju ni materijale za ove rijetke sjednice, već glasaju kako je vrh stranke odlučio. Oni su skupi da je mjesečna naknada lizalo.
