Posljednji dan mjeseca ožujka rezerviran je za prisjećanje na jedan vrlo važan događaj hrvatske povijesti. Dan kada je jedan mladić podmetnuo svoja leđa i podnio veliku žrtvu u obrani onoga što je jako volio. Simbolično, na najveći kršćanski blagdan Uskrs, koji će kasnije dobiti naziv „krvavi“.
Piše: Ivan Marijanović
Naravno riječ je o Josipu Joviću mladiću iz mjesta Aržano nedaleko od Imotskog, koji je potjecao iz siromašne obitelji. Ovaj mladić se u to vrijeme nije mnogo razlikovao od ostalih svojih vršnjaka ili drugih mladića. Ipak, krasilo ga je veliko domoljublje i spremnost služiti svojoj domovini, koja se tada nalazila u višedržavnoj zajednici. U kolovozu 1990. seli se u Zagreb kako bi postao pripadnikom aktivnog sastava MUP-a. Istog mjeseca, točnije 17. kolovoza počinje „Balvan revolucija“, odnosno oružana pobuna Srba u Hrvatskoj koji su simbolično balvanima blokirali ceste u okolici Knina.
Sva netrepeljivost među pobunjenicima nastala je i počela se širiti nakon višestranačkih izbora u Hrvatskoj i uspostavi demokratske vlasti početkom godine. Nasilnim metodama htjeli su izolirati sve dijelove Hrvatske u kojima su živjeli Srbi i stvoriti svoju državu. Teroristička akcija krenula je još 28. ožujka 1991., kada pripadnici tzv. „SAO Krajine“ zauzimaju područja oko NP Plitvička jezera i blokiraju glavnu državnu cestu A1. Ta cesta imala je strogi gospodarski značaj Hrvatske, te ju se na taj način pokušalo oslabiti. Nakon što je MUP zatražio od pobunjenika povlačenje, oni su to odbili, pa tadašnjem predsjedniku Frani Tuđmanu nije preostalo ništa drugo, nego pokrenuti akciju „Plitvice“.
Nekoliko stotina pripadnika specijalne postrojbe MUP-a Rakitje, kojom je zapovijedao general zbora Josip Lucić, PJP Kumrovec te antiterorističke jedinice Lučko krenulo je noć uoči Uskrsa put Plitvica. U ranim jutarnjim satima 31. ožujka, na glavnom pravcu kretanja, kolona vozila s hrvatskim specijalcima napadnuta je iz zasjede na glavnoj prometnici nedaleko od plitvičkih hotela i pratećih objekata. Pripadnici tzv. SAO Krajine također su ispalili i tromblonsku minu koja je pogodila autobus pun hrvatskih redarstvenika koja, na svu sreću, nije eksplodirala. Nakon toga hrvatski redarstvenici izlaze iz autobusa i uzvraćaju paljbu. U jednoj razmjeni kod pošte Josip Jović, iako je nosio pancirku, biva pogođen u nezaštićeni dio tijela. Pomoć mu je veoma brzo ukazana, no stanje mu se pogoršalo, te je na putu prema helikopteru preminuo. Imao je svega 22 godine. Podlegavši ozljedama postao je prva žrtva Domovinskog rata. Za tadašnju pobunu uhićeno je devet pobunjenika, među kojima i njihov vođa, te ratni zločinac Goran Hadžić.
Junaštvu Josipa Jovića svjedočili su njegovi suborci, često puta ističući kako se nije ničega bojao i kako je među prvim krenuo zaustaviti pobunjenike. Pokopan je uz sve vojne počasti, na mjesnom groblju u Aržanu. Na Uskrs 1994. godine u Aržanu otkriven mu je spomenik. Na obiteljskoj kući Josipa Jovića u Aržanu 19. kolovoza 2007. UBIUDR Podravka, otkrila je spomen ploču, a 17. prosinca 2011. također u Aržanu UBIUDR Podravka u suradnji s drugima Udrugama proizašlim iz Domovinskoga rata postumno mu je dodijelila i priznanje Junak hrvatskog Domovinskoga rata. Josip Jović posmrtno je promaknut u čin bojnika, te odlikovan s nizom počasti, među kojima i Redom Zrinskog i Frankopana s pozlaćenim pleterom za iznimnu hrabrost i davanju života za Domovinu u ratnoj opasnosti.
Izvor: RTV HB
