Rama, kraj na daleko poznat po proizvodnji i uzgoju voća, naročito autohtone sorte šljive požegače, lagano ulazi u jesen i sezonu pečenja i proizvodnje šljivovice. Iako mnogi Ramljaci, posebno stariji, vjeruju u ljekovita svojstva ove vatrene vodice, ona je u svakome slučaju neizbježna pratiteljica svih njihovih događanja, druženja, fešta. Bez obzira na vrijeme, na mjesto ili doba dana, šljivovica je uvijek pri ruci i najbolji način da nekome zaželite dobrodošlicu, pokažete gostoprimstvo.
Ima ta ramska rakija i svoju posebnu draž kod onih koji malo više potegnu, pa ih ljuljuška, malo zanosi u jednu ili drugu stranu, ali ipak sve se podnese kada je strast u pitanju.
Posjetili smo obitelj Jozić, koja je među prvima u našemu kraju krenula s pečenjem rakije. Glavnu riječ uz kotao vodi baka Anđa Jozić. Iako već gazi osmo desetljeće svoga života, još uvijek je poletna i radišna. Ne predaje se ni poznim godinama života. Lagano okreće mješač rakijskog kotla i uz šalu priča zgode iz života.
A kako i ne bi okretala kada je kaže ubrala 50 metara šljiva. Uz svoga susjeda i kotlara Ivicu Ćuka radi sve ono što je potrebno oko kotla. Tu su naravno i ostali članovi obitelji koji su u prilici da mogu pomoći, pritekli upomoć. Ona to lagano već dva dana vrti i sa smiješkom kaže:
”Ova godina je bila baš sušna, loša, ali hvala Bogu ubrali smo opet oko 50 metara šljiva. Evo već drugi dan pečemo rakiju i zadovoljni smo. Kotao koji drži 200 litara šire, baca preko 30 litara rakije, i to je jako dobro. A i suša je pomogla da u šljivi ima više šećera pa i zbog toga ovako ”baca”. Gonimo je od 42 do 43 stupnja jačine, i moram reći da dobro grije”. – rekla je baka Anđa za rama-prozor.info.
