U srijedu 17. studenoga 2021. izišla je iz tiska zbirka Marka Ivana Blaževića (selo Pasič, zaselak Blaževići, Tomislavgrad, rođen 1958. god.) s naslovom Slad i podnaslovom: “U gluhoj noći/ eksplozija tišine/ prosu stihove,“ što je ustvari prvi njegov haikuistički stih u ovoj zbirci.

Knjigu je objavila Matica hrvatska u Livnu s nakladnikom fra Ćirom Lovrićem; recezenti su Mladen Vuković i Ilija Drmić; sliku na naslovnici narisao je akademski slikar Ivica Vlašić; tiskanje je obavila tiskara Grafos u Livnu.

Marko Ivan je ušao u svijet haikuističke poezije, koja ima svoje korijene u pjesnicima Japana. Riječ haiku znači kratki stih koji se sastoji od jedne trostihovne kitice. To je pjesma koja mora imati vrlo malo riječi, a s mnogo misli i osjećaja prilikom doživljaja. Ova je poezija “glazba duše”, što je sveopća ljudska duša i ljudski um prepoznaju i u njoj uživaju.

Najprije je potrebno pratiti stanje i zbivanje u prirodi što nas okružuje i inspirira općenito za razne oblike umjetničkih izričaja. Treba uhvatiti taj idealni trenutak i sabiti ga u stih, kao što je za umjetničkog fotografa nužno uočiti taj sretni čas u prirodi i ovjekovječiti ga fotografijom. Ovdje je bitno poklapanje onoga što se zbiva i onoga što se uoči kao ključni čin i događaj koji stvara umjetnički haikuistički stih.

Vrlo je bitno i ozračje zbivanja, zatim stihovno povezivanje misli i osjećaja, te jakih zaključaka s puno intuicije svih čitatelja.

Haiku pjesme treba češće čitati jer svako novo čitanje i meditiranje nad pjesmama produbljuje uvid u onu običnu a veliku stvarnost pokraj koje često prolazimo ne zamjećujući je. Ova vrsta poezije prisiljava čovjeka na dublji pogled u stvarnost koja nam se svakodnevno nadaje i kada je otkrijemo, narastemo u duhu.

Marko Ivan Blažević je za svoje haikuističke pjesme dobivao prve nagrade, te je postao ne samo poznat, nego i cijenjen radi misaonosti koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim, zapravo potiče ga na vlastitu preobrazbu nabolje.

Naš pjesnik Blažević predstavio se 1991. god. u Zagrebu hrvatskoj javnosti svojom izvrsnom stihozbirkom s naslovom Dug ti vraćam, a sada nas obogaćuje novom stihozbirkom ispisane u haikuizmu. Od prve stihozbirke do ove sadašnje on je mnogo pisao, a rjeđe je objavljivao. Ovom zgodom spominjemo da mu je objavio Križni put glavni urednik u Godišnjaku za povijest i kulturu Stolačko kulturno proljeće 2003. god. Njegov Križni put/Via Crucis izvrsno je uklopljen u priču o mnogima iz hrvatskoga naroda koji su prošli svoj križni put od Bleiburga do Stoca, gdje su završili svoj ovozemni životni tijek. Tamo im je podignut spomenik pokraj glasovite Nekropole stećaka, gdje se u drugoj polovici svibnja slavi Misa, te tako čuva i obnavlja spomen na te ubijene.

Bio je članom uredništva nekoliko mjesečnika i tjednika, gdje je objavio više stotina naslova, od čega 20 s područja svoje struke elektrotehnike, objavljeno mu je više kolumni u knjizi Bariša, a pjesme su zastupljene u skupnim zbirkama i antologijama.

Spomenimo i to da Ivica, kako ga najčešće zovu, piše aforizme (od grčke riječi aphorismos), tj. kratke misaone literarne oblike s mnogim stilskim figurama, napose paradoksima. Evo Ivičinih primjera: “Neki griješe bez greške“; “I živi primjer može biti mrtav“; “Došlo je njegovih pet minuta – koje ćemo osjećati godinama.“ Objavljeni su mu u Zborniku aforizama Udruge hrvatskih aforista i humorista s naslovom Stožer i maske (Zagreb, 2020., str. 22-23).

Čestitamo na novoj stihozbirci ovome inženjeru, pjesniku, aforistu i haikuistu, te ponad svega vjerniku, mužu, dobrome ocu.

Tomislavcity