Vrhbosanskogi nadbiskup u miru kardinal Vinko Puljić bio je jedan od govornika na TradFestu u Zagrebu, međunarodnom festivalu koji okuplja konzervativne lidere, intelektualce i aktiviste iz Hrvatske i inozemstva.
Tada mu je uručena i posebna nagrada “Svjedok godine” za dugogodišnji rad na očuvanju identiteta hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Sada je kardinal Vinko Puljić bio gost Plenuma.
Kriza demokracije
“Nije samo Bosna i Hercegovina problem, nego se u cijelom svijetu demokracija pomalo urušila. Nestalo je ono demokracije u kojoj je vrijednost čovjek, njegova prava, njegovo dostojanstvo. Nastao je problem jer se sve više nameće interes i koristoljublje”, kazao je Puljić.
U tom okviru jasno razdvaja uloge religije i politike:
“Religija mora biti na čelu vjere i morala, na čelu dostojanstva i ljudskih prava. Međutim, kod politike interes je taj koji ravna. Tu se često ukrštamo, nekad se nađemo na zajedničkoj liniji, a nekad se sukobljavamo.”
Govoreći o samoj državi, Puljić pravi jasnu razliku između Bosne i Hercegovine kao povijesne cjeline i njenog daytonskog uređenja:
“Bosna i Hercegovina je jedna stvar, ali daytonska država je nešto što je vrlo kompleksno i ona ne funkcionira. To smo rekli odmah poslije Daytona – da će teško funkcionirati, i to se pokazalo.”
Luđačka košulja
Slikovito opisuje stanje:
“Obukli ste nam luđačku košulju i vi otišli, a mi unutra kako se snalazimo.”
Iako priznaje da je Dayton zaustavio rat, naglašava njegov ključni nedostatak:
“Zaustavio je rat, ali nije uspostavio pravedni mir u kojem svaki narod i svaki čovjek doživljava svoja prava i dostojanstvo.”
Puljić kritiku ne usmjerava samo na domaće aktere, nego i na međunarodni faktor:
“Puno je kuhara – preslan ručak. U Bosni mnogi kroje. I međunarodna zajednica i lokalni političari. Oni imaju svoj stil i ne vode računa kako to ovdje stvarno stoji.”
Ipak, rješenje vidi u unutarnjem uređenju koje mora jamčiti jednakost:
“Bosna i Hercegovina neće normalno funkcionirati ako se ne stvore uvjeti da svaki čovjek i svaki narod bude uvažen i vrednovan.”
“Nama valja zajedno živjeti”
Osvrćući se na svoje sudjelovanje na skupu u Zagrebu i reakcije koje su uslijedile, Puljić naglašava da nije bio upoznat sa svim političkim kontekstom organizatora:
“Znao sam tko me zove, ali nisam znao sve druge koji stoje iza toga. Oni su skroz politički otišli, a ja nisam političar. Ja želim govoriti ono što je pod savješću – dostojanstvo čovjeka, ljudska prava i jednakopravnost naroda.”
Na kritike odgovara prilično izravno:
“Ja sam došao, održao svoj govor i otišao. Nisam sudjelovao u odlučivanju. Što su drugi kasnije govorili, ne znam. Ta hajka nije na njih nego na mene.”
Kroz više dijelova razgovora, Puljić se vraća na odnose između Bošnjaka i Hrvata, koje vidi kao ključne:
“Najtužnije mi je stanje odnosa Bošnjaka i Hrvata. Nama valja zajedno živjeti i uvažavati jedni druge u jednakopravnosti.”
Tronožac
U tom kontekstu posebno problematizira političko predstavljanje:
“Kad jedan narod drugome bira predstavnika, to ne stvara dobru državu, nego nezadovoljstvo.”
Naglašava da bez tog principa nema stabilnosti:
“Tri konstitutivna naroda su kao tronožac. Ako jedna noga nije stabilna, sve pada. Bez jednakopravnosti nema mira.”
Na pitanje o trećem entitetu, Puljić ne zauzima izravan politički stav, ali ga vidi kao posljedicu neuspjeha postojećeg sustava:
“Ja sam samo rekao da je to alternativa. Ako se ne može stvoriti sustav u kojem svaki narod bira svog predstavnika, onda se traži drugi modus.”
Istovremeno ostaje dosljedan ranijem stavu:
“I dalje sam protiv da se etničko čišćenje ozakoni. Ali ako ne ide ovo, onda ljudi traže ono što je moguće.”
Rat interesa
Govoreći o geopolitičkom kontekstu, Puljić odbacuje narativ o sukobu religija:
“Nije to religijski rat. To je rat interesa. Tako je bilo ranije, a tako je i danas.”
Pozivajući se na stavove Pape, insistira na univerzalnim vrijednostima:
“Nama treba mir, poštivanje drugih i dogovor.”
Puljić pravi jasnu razliku između naroda i politike:
“Narod u Bosni zna živjeti. Ljudi posjećuju jedni druge, čestitaju, žive normalno. Problem je u politici – u interesima i nadmetanju.”
Naglašava što nedostaje:
“Treba da svako počisti svoje dvorište, da ne baca smeće u tuđe. Onda dolazi priznanje, praštanje i povjerenje. To nedostaje.”
Posebno oštar je kada govori o položaju Hrvata u Republici Srpskoj:
“Kakav je položaj? Nikakav.”
Navodi konkretne primjere:
“Imamo oduzetu imovinu koja se ne vraća. Govorio sam o tome Dodiku, ali ništa ne koristi. Kome da kažem? U Modriči crkva ima ogromno zemljište koje bi mogla koristiti, ali je dano drugima. Mi nemamo prihoda.”
Tajni planovi?
Puljić je otkrio “tajne planove” u razgovorima s političarima, o kojima odbija govoriti:
“Došao sam do tih planova i smučilo mi se sve. Ali o tome neću pričati.”
Ipak otkriva minimum:
“To nisu planovi međunarodne zajednice, nego domaći, ali međunarodna zajednica zna za njih. Svaka od tri strane ima svoje planove.”
Odlučno je odbio otkriti o čemu se točno radi:
“Ako bude trebalo, reći ću. Sad neću.”
Jedna od njegovih ključnih poruka, koju ponavlja još od rata, ostaje ista:
“Granice crtajte kako god hoćete, ali nemojte čovjeka precrtati.”
I danas insistira:
“Sačuvajte čovjeka – njegova prava, dostojanstvo, slobodu vjere i građansku slobodu.”
