Kakvi ljudi, takva vrimena! To je vječita tema između nas, prošlog vremena i neizvjesne budućnosti.
Jesmo li ćoravi i škiljimo li na jedno oko držeći se po strani i gledajući nesklad i nered dok živimo u egzistencijalnom strahu nesređenih odnosa u društvu? Vjerujemo li projekciji čiji je cilj globalno razmišljati, donositi zakone i mijenjati kulturu i povijest naroda? Želim razumjeti drugog poštujući ga kao čovjeka s promjenom njegovog mišljenja o meni potičući ga na suradnju bez govora mržnje i ratova onih koji ih još nisu završili, a već druge bi vodili.
Sada, kao nikad prije, izražena je prodaja svega što se može prodati/kupiti pa i nadređenog kako bi mu bili odani za svoju zadovoljštinu. Grabimo naštancani i nezasluženi novac ne primjećujući druge u potrebi jer razmišljamo globalno. Tko zna što će biti sutra? Okreće li nam se kotač života u pravome smjeru ili možda hranimo nezasitni vranin trbuh koja će nas na kraju oslijepiti?
Globalno smo sretni jer smo nadjačali i porazili druge svojom društvenom moći. Rastemo li u globalnom vremenu i živimo prema njegovim pravilima u njegovom carstvu s olupinom tijela grijući tako praznu dušu u društvu kupljenih prijatelja?
Stanko Ćurčić
