Danas, točno u 12:55 još jednom se posramih svoga grada i svojih ljudi, nažalost. Dogodilo se to u jednoj od najprometnijih tomislavgradskih ulica koju ćete prepoznati na fotografiji. Po očišćenome nogostupu išla je starica sa štapom u ruci, potom je prešla na cestu na kojoj je bio led. Naravno da je pala, ali pala je naočigled našega grada. Auta su prolazila i prije našega nijedno od njih se nije zaustavilo. Mi smo se zaustavili, podigli baku s ceste dok su moji sugrađani u čudu gledali, misleći valjda da smo prolupali jer pomažemo. Pitamo baku kako je, a ona odgovara: „Dobro sam se udarila.“
Za to vrijeme drugi vozači sviraju, ne da bi pozdravili našu gestu, već im smeta naše vozilo na cesti dok priskačemo u pomoć…
U tom „metežu“ prošlo je i policijsko vozilo – dva puta. Ni jedno se nije zaustavilo i nitko nije priupitao što se događa. Hvala svima koji su prošli, koji su “pomogli“, hvala i policiji na pitanju i onome bakinom susjedu koji je pobjegao u kuću jer ne daj Bože da bi morao pomoći. Pitamo se, gdje je nestalo dobročinstvo, gdje je nestao „duvanjski čovik”.
A baka, baka je samo htjela otići do pekare po kruh, tako navodi naša čitateljica Lj. B. koja ne želi da navodimo njezino puno ime i prezime.
Vjerujemo da svatko od aktera ovoga događaja ima svoje “razloge” zašto je pomogao, odnosno zašto to nije uspio učiniti. Nije nam cilj nikoga kriviti, jer znademo da ovdašnje ljude više rese dobra djela nego ona druga. No, valja razmisliti o ovomu jer katkada je i propust grijeh. Baki želimo brz oporavak, zimskim službama, pogotovo u našoj općini, da revnije rade svoj posao, a svima nama upućujemo poziv da ne propuštamo priliku činiti dobro, osobito kada je riječ o našim starim i nemoćnim sumještanima.
Lj. B./Tomislavcity
