Kao svakom slikoljubcu za oko mi zapnu raskošni odsjaji krajolika u bistroj i mirnoj Ričini. I dok se izmjenjuju slike svakim mojim novim pokretom, koje Ričina odnosi zarobljene u svojoj nutrini, slike mog Omolja i brojnih sprudova ili zelenih grmova lužine, nosi sve do Jadranskog mora.
Dok sunce i užurbani oblaci daju novu dimenziju vječnom slikarskom magu, koji bez ijednog kista i boje ocrtava najljepše slike, vodostaj Ričine podsjeti me na ne tako davna vremena kada je njena protočnost skoro cijele godine davala svekoliki život ovom kraju. Danas, novo vrijeme i za Ričinu. Samo usputna statistika.
Iako direktno ovisi o duljim kišnim razdobljima ili pak naglim bujičnim pojavama bar na neko vrijeme očisti se korito.
Ja odlazim dalje, prema planu, ostavljajući Ričinu žubornu i dijelom nemirnu da probijajući se kroz gustu lužinu i zaraslino korito jednostavno nestaje vijugajući kroz Duvanjsko polje krstivši se novim imenom. Tako Ričina na neodređenom mjestu postaje Drina koja skuplja sve vode južnog i jugoistočnog dijela polja donoseći ih do hladne, krivudave i vodom bogatije Šujice.
Omolje.com /tc
