Posljednjih mjeseci nogomet, konkretnije HNK Tomislav, aktualna je tema u lokalnim medijima, što svojim rezultatima koji nisu mogli proći nezapaženo, što nekim individualnim predstavama pojedinih igrača čije igre nisu mogle proći ispod radara.
Jedan od zapaženiji igrača u ekipi iz “Kraljevskog grada” je defanzivac Josip Radoš, a u intervju za Tomislavcity otkriva koja je bila poveznica da ponovno nosi dres Tomislava, kada je napravio prve nogometne korake, koji su mu najteži, a koji najsretniji trenutci u karijeri.
– Svoje prve nogometne korake napravio sam s pet godina u svom trenutnom klubu HNK Tomislav. Lopta mi je bila jedina i najdraža igračka bez koje mi dan nije mogao proći – rekao je Radoš.
Drugi put u svojoj seniorskoj karijeri nosiš dres Tomislava. Što je bilo presudno da se vratiš u svoj matični klub?
Istina, drugi put u svom matičnom klubu kada govorimo o seniorskoj konkurenciji.
Oba puta kontakt izneđu mene i Tomislava bio je gospodin Ivan Banović, inače sportski direktor HNK Tomislava za kojeg imam samo riječi hvale.
Znao sam da se radi o zdravoj sredini gdje su uvjeti vrhunski, dobro se radi i trenira, a tu je i moj dom, obitelj i prijatelji, pa samim tim odluka je bila vrlo lagana.
Radoš je standardan igrač u Tomislavu, stabilizirao je svoju karijeru, jedan je od nositelja novog Tomislava i rekli bi smo nogometnim žargonom, stup odbrane. Pitali smo ga, kakva su očekivanja i ambicije Tomislava?
Ambicije Tomislava su da u svaku utakmicu idemo po pobjedu, napredovati i biti u vrhu prvenstvene ljestvice. Siguran sam da na kraju sezone možemo biti u top tri ekipe lige.
Želim se zahvaliti svima u klubu što su me prihvatili i što sam dio ovoga kolektiva.Trudim se svakim danom na treningu i na utakmici opravdati trenerova očekivanja i napredovati kao igrač i kao osoba.
Što biste izdvojili kao najdraže razdoblje u omladinskim uzrastima HNK Tomislava?
Što se tiče uspjeha u mlađim kategorijama HNK Tomislava izdvojio bih četvrtfinale doigravanja za prvaka Bosne i Hercegovine gdje smo nažalost ispali od tuzlanske Slobode. Jako sam sretan što sam bio dio te generacije, šteta što nismo napravili još i veći iskorak, ali jako sam ponosan zbog svega učinjenoga u tom trenutku.
Jedno vrijeme ste proveli u HŠK Zrinjskom, koji je Vaš vrhunac u dresu Zrinjskog, što bi posebno istaknuli?
Sa sigurnošću mogu reći da je moj vrhunac u dresu Zrinjskog osvajanje juniorskog prvenstva BiH.
Samim tim dobili smo šansu igranja Uefa Youth Leauge. Nažalost ispali smo u drugom krugu od danskog Midtyllanda, ali sigurno jedno veliko iskustvo.
Nakon toga izdvojio bih potpis profesionalnog ugovora za prvu momčad Zrinjskog gdje sam dobio mogućnost treniranja s prvom ekipom što je za mene bilo jako posebno u tom trenutku.
Je li vam se bilo teško prilagoditi na novi klub i grad?
U početku nije bilo lako, ali ekipa i treneri su me jako dobro prihvatili što mi je uvelike olakšalo situaciju.Ubrzo sam stekao nove prijatelje, sa suigračima sam bio dobar na terenu i izvan terena. Zbilja, Zrinjski kao klub i Mostar kao grad pokazali su se jako dobrim za moj razvoj.
Dijelili ste svlačionicu s nekim poznatim imenima, koliko su Vam pomagali u određenim segmentima karijere?
Prije svega izdvojio bih Nemanju Bilbiju, trenutnog kapetana Zrinjskog, Slobodana Jakovljevića i Tomislava Barbarića. Osim što su poznata imena, jako su dobri ljudi i izvan terena. Svi su mi davali savjete, ali najviše sam mogao naučiti od Jakovljevića i Barbarića jer igraju istu poziciju kao ja i njihovi savjeti su mi dosta pomogli u karijeri. Nažalost učenje od njih kratko je trajalo. Događa mi se ozljeda koljena gdje sam morao pauzirat u razdoblju od šest mjeseci.
Gdje ste igrali nakon ozljede?
Nakon što sam se oporavio od ozljede krenula su moja “lutanja”. Prvo sam bio na posudbi u NK Neretva Metković, nakon toga u HNK Tomislavu, pa zatim u NK Dugopolju. Nakon isteka ugovora sa Zrinjskim, igrao sam u Hrvacama i nakon jedne polusezone odlučio sam se vratiti u Tomislav gdje sam ostao i do danas.
Možete li usporediti igranje u ovim klubovima u Hrvatskoj i u Tomislavgradu?
Iskreno nema velike razlike. Kada govorimo o kvaliteti klubova i renomeu mislim da je to sve isto. I u jednoj i u drugoj ligi imate par klubova koji su zreli za “potući se” za sam vrh. Jedina razlika je možda u kvaliteti travnjaka, gdje prednost dajem hrvatskoj ligi.
Mario Jakovljević/Tomislavcity
