Poštovani moji štioci, već nekoliko godina redovito idem na mise zornice u našem glavnom gradu. Kad čovik vidi koliko svita dođe, rano ujutro, prije posla, molit se Bogu, bude mu milo oko srca. Bio sam na zornicama u nekoliko zagrebački crkava i iznenadio se kad sam vidio da je svaka od tih crkava puna bogobojazni ljudi. A moja pokojna baba Iva često mi je govorila: Dite moje, boj se ljudi koji se ne boje Boga. Ne znam kako je po ostalim rvackim crkvama, ali u Zagrebu se vjernici zajednički mole u Došašću u znatno većem broju nego tijekom godine. Bolje ikad nego nikad.
Pito sam se zašto ljudi vole zornice, zašto vole zorom Boga molit? Evo mog odgovora: mise su kratke, polsatne, propovidi petominutne a pivanje za vrime mise minimalno. Bože mi prosti, nediljne mise više sliče na glazbene koncerte nego na molitvene skupove oko onoga što nam je Spasitelj reko da činimo njemu na spomen. Kad će naša Crkva uvidit i svatit da nam u ovom bučnom i stresnom vrimenu triba puno više tišine, mira i sabrane molitve nego pivanja.
Dok iščekujemo i ove godine drage nam zornice, moj rodijak Iko, kum Mate i ja, već smo počeli pit jutarnju kavu u kafiću, blizu naše župne crkve, koji se otvara prije ostali kad su zornice. Kaže vlasnik kafića da to radi zbog toga da i njega zapane dio od mise.
Jučer nam je vlasnik kafića, misec dana prije izbora za prisidnika Rvacke, nametno prvu točku dnevnojutarnjeg ljudikanja upitom: – Ljudi, koga ćemo zaokružit za presjednika naše Države?
Rodijak Iko je ko iz topa odapeo: – Ja ću Kolindu zaokružit, prošla ne prošla. Izbacila je Titinu bistu iz svog ureda, lipa je, žensko je, voli se grlit s muškim; vidilo se to i na prošlogodišnjem nogometnom svitskom prvenstvu. Vas svit nas sada zna ne samo po našim slavnim nogometašima nego i po njoj. Je malo zastranila dovođenjem četnika Vučića u Rvacku, a ko nekad ne zabrlja u životu. Još da je uspila bolje naoružat vojsku i pomilovat barem nekog od osuđeni branitelja, di bi joj bio kraj.
-E ja neću nju sigurno – kum Mate će. – Ona, po mom mišljenju, samo paradira i nije ništa veliko za Rvacku napravila. A kako će napravit, kad joj je glavni savjetnik kontraverzni Mulin, a bio je i zloglasni Šesto. Nije ona slučajno najavila kandidaturu za presjednicu u znaku broja šest (11.11. u 11 sati). U znaku zbroja ovih jedinica kandidirala se i prije pet godina. Doduše, bolje je da je i ona predsjednica nego zmijati Jusipović, četnikoliki Mesić ili maniti Milanović. Ja ću zaokružit dalmatinskog Slavonca, Škoru, pa kud puklo da puklo. Kad nas svrne još jača ekonomska kriza, barem će nam imat ko zapivat. Škoro je pivo o progonjenim i zatvaranim rvackim generalima dok su mnogi današnji junaci bili u mišijoj rupi. Osim toga, obrazovan je, diplomat, uspješan poslovni čovik koji se voli i zna šalit. Neka mu samo Bog čuva fizičko zdravlje; čini mi se da tu nije najbolji. Neke njegove rodoljubne i domoljubne pisme će ga sigurno nadživit. On voli cupkat za vrime pivanja; nadam se da kao predsjednik države neće samo cupkat u mistu nego i nešto korisno za rvacki narod napravit.
– A ti Bariša, za koga si ti – poznanik će iza susjednog stola, koji nije mogo nečut šta mi pričamo; a možda mu je i dužnost da sluša šta ljudi pričaju po gostionicama.
– Ja sam za Ružu – odgovorio sam mu, a onda sam se okrenuo svojoj dvojici pajdaša za stolom: – Evo, prijatelji moji, zašto mi ne možemo nikako na zelenu granu. Nas trojica glasat ćemo svaki za svog kandidata a oni će svi za (ne)normalnog Milanovića. Za njega će glasat oni rvacki građani koji se još nisu pomirili s postojanjem neovisne Rvacke, a takvi nije malo. Oni su dokaz da Tuđmanova pomirba nije uspila. Zato će u drugom krugu biti jedan rvacki i jedan antirvacki kandidat. A oba su proizvedena u Tuđmanovu kadrovskom inkubatoru, Bog mu grije oprostio. Još za njega živa piso sam da zbog njegove kadrovske politike on može izgubit glavu a mi državu. Ipak, rodijače i kume moj, dragi moji štioci, obvezno moramo izać na izbore za predsjednika Rvacke (iako general Lošo reče u Bujici da će predsjednik biti onaj koga odredi Amerika), pa nek svak u prvom krugu zaokruži ono što misli da je bolje; ja bi reko, manje zlo, onoga koji ima manje masonskog staža. Koliko znam, Škoro ima manje staža u lajošima nego Kolinda u trilatelarcima. I još nešto, jutrošnji sugovornici moji, ne zaboravite da u svim državama koje imaju u imenu rič republika vlada vlada, parlament paradira a presjednik cirkusira; to sam davno spozno. Nadam se da kod nas Rvata tako neće vično trajat. Slutim, koga god krajem ove godine izaberemo, da neće dočekat kraj svog mandata. Zato sam ja za našu bistru i hrabru Ružu briselsku, koja će u skorim izborima, poslije ovih, pobijediti u prvom krugu sve svoje globalističke protukandidate, ako je Eunija ne pokvari.
– Bariša, ti daleko gledaš, vidi se da si iz obitelji poznati bacača kamena s ramena – kum Mate će, i doda: – Meni strašno smeta što će nam ova tobože rvacka vlast opet pokvarit božićno raspoloženje, proslavu rođendana našeg Spasitelja.
– E nedajmo im to, rodijače i kume moj, dragi moji štioci. Pomirimo se s Bogom ovih dana, ako smo slučajno s njim u zavadi, i iz dna duše zaželimo jedni drugima sritan (ne čestit – čestit je čovik) Božić, ili još bolje: Dobro nam svima došo Božić i porođenje Isusovo.
Bariša/Naša ognjišta, prosinac 2019.
Foto: Pixsell
