Ivan i Ante i Jozo i ja s njima
pripadnicima Interventnog voda
i svim vojnicima Brigade kralja Tomislava
Ivan i Ante i Jozo i ja s njima
ispod jedne kote
mislili smo da smo nečujni i nevidljivi,
ali su oni drugi bili nečujni i nevidljivi,
dobro ukopani,
pa su nas uhvatili vatrom s boka
i samo smo odjednom vidjeli
kako se zrna zabijaju u zemlju između nas
i kako brste grane ponad nas.
Ivan i Ante i Jozo
sposobni su momci, dobro obučeni i vični oružju,
pa se nisam previše ni uplašio
znajući kako smo se
Ivan i Ante i Jozo i ja s njima
izvukli prije dva mjeseca,
baš kad su svi pomislili da se više nikad nećemo vratiti.
Jednom, opet, ima nekih godinu i pol,
Ivan i Ante i Jozo i ja s njima
cijelu noć smo gazili snijeg do pasa:
prvo Ivan,
pa Ante,
pa Jozo,
pa ja
i iznenada smo iznikli iz zemlje,
kako to vole reći školovani oficiri i ostali samozvani stratezi,
«neprijatelju iza leđa».
Ivan i Ante i Jozo
sposobni su momci, prisebni i hladnokrvni,
i dok se zrna zabijaju u zemlju između nas
i brste grane ponad nas
mi se pogledavamo…
I znamo da ćemo se opet izvući,
Ivan i Ante i Jozo i ja s njima.
Tomislav Majić
