Isto mi je

Na solariću
ispri’ trošne kuće
sidi baba.
Sama, samcijata.
Naboranom rukom
krunicu pribira.
Di su dica, reko’,
tek da nešto kažem.
A, moj sinko…
U’ni vakat rađaj ji po desetero,
ma, mrilo se nemilice.
Troje mi tek priživilo,
pa, odoše trbujom za kruvom.
Mora isan radit, šta’š.
Meni se ne mili, po starost,
obijat po tuđen svitu,
pa, čamijam, eto, sama,
ali, neka…
Bogu vala, nek su oni dobro;
Što je meni uskratijo,
Neka dadne njiman;
Isto mi je.

N.B./Nagorkinja vila