Hrvatska danas slavi dvije velike obljetnice – 26. godišnjicu međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske i 20. završetka mirne reintegracije hrvatskoga Podunjavlja.
Kad je Hrvatska postala međunarodno priznata država Domovinski je rat bio u jeku, a gotovo trećina zemlje pod okupacijom tadašnje JNA i srpskih pobunjenika.
Na svoje tada priznate granice Hrvatska je izišla tek po završetku mirne reintegracije, kojom je pod puni suverenitet vratila cijeli svoj teritorij. Hrvatska danas slavi dvije velike obljetnice – 26. godišnjicu međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske i 20. završetka mirne reintegracije hrvatskoga Podunjavlja. Kad je Hrvatska postala međunarodno priznata država Domovinski je rat bio u jeku, a gotovo trećina zemlje pod okupacijom tadašnje JNA i srpskih pobunjenika. Na svoje tada priznate granice Hrvatska je izišla tek po završetku mirne reintegracije, kojom je pod puni suverenitet vratila cijeli svoj teritorij.
Na današnji dan (15. siječnja) prije 26 godina neovisnost Republike Hrvatske zajedno su priznale tadašnje članice Europske unije (EU), a istoga datuma 15. siječnja, ali 1998. završena je i mirna reintegracija kojom je u ustavno-pravni poredak Hrvatske vraćeno dotad okupirano područje hrvatskog Podunavlja.
Toga 15. siječnja 1992., kada je Hrvatska postala međunarodno priznata država, Domovinski je rat bio u jeku, a gotovo trećina zemlje bila je pod okupacijom tadašnje Jugoslavenske narodne armije (JNA) i srpskih pobunjenika. Na svoje tada priznate granice Hrvatska je izišla tek po završetku mirne reintegracije istočne Slavonije i Podunavlja, odnosno nakon šest godina. Te večeri, prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u obraćanju naciji poručio je: “Današnji dan – 15. siječnja 1992. – bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaestostoljetnu povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana”. Svojim je suradnicima pak rekao: “Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo noćas, a onda zasučimo rukave na izgradnji nove demokratske države”. Međunarodno priznanje Hrvatske postupno je uslijedilo nakon njezinog proglašenja neovisnosti 25. lipnja 1991. Tog istog dana razdruživanje od tadašnje SFRJ proglasila je i Slovenija, a već idućeg dana novonastale države uzajamno su se priznale. Paralelno je tekao i proces razdruživanja Sovjetskog Saveza, u kojemu su prednjačile baltičke države i Ukrajina, koje su, iako tada još i same bez međunarodnog priznanja, priznale Hrvatsku tijekom 1991., a prva od njih to je učinila Litva (30. srpnja 1991.).
Slijedile su je iste godine – Ukrajina (11. prosinca), te Latvija (14. prosinca) i Estonija (31. prosinca). Proces međunarodnog priznanja Republike Hrvatske Kao prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku ostat će zapamćen Island (19. prosinca 1991.), a istoga dana to je učinila i Njemačka, iako uz odluku da njezino priznanje na snagu stupa 15. siječnja 1992., zajedno s ostalim članicama EU-a. Dva dana prije EU-a, 13. siječnja 1992., Hrvatsku je priznala Sveta Stolica, no Vatikan je priznanje Hrvatske i Slovenije najavio još 20. prosinca 1991., posebnim dokumentom kojim se odredio prema hrvatskom i slovenskom zahtjevu za diplomatskim priznanjem. Dan nakon Svete Stolice, Hrvatsku je priznao San Marino. Nakon što je Hrvatsku priznala EU, tijekom tog 15. siječnja 1992. uslijedila su i priznanja Velike Britanije, Danske, Malte, Austrije, Švicarske, Nizozemske, Mađarske, Norveške, Bugarske, Poljske, Italije, Kanade, Francuske, Španjolske, Portugala, Irske, Luksemburga i Grčke. Dan poslije to su učinile i Argentina, Australija, Češka, Čile, Lihtenštajn, Novi Zeland, Slovačka, Švedska i Urugvaj. Do kraja siječnja 1992. Hrvatsku je priznalo još sedam država – Finska, Rumunjska, Albanija, Bosna i Hercegovina, Brazil, Paragvaj i Bolivija. Potom su, među ostalima, uslijedila i priznanja Rusije (17. veljače), Japana (17. ožujka), Sjedinjenih Američkih Država (SAD) (7. travnja), Izraela (16. travnja, iako su diplomatski odnosi uspostavljeni tek pet i pol godina kasnije), te Kine (27. travnja).
