Stavljanje znaka jednakosti između problema Hrvata u BiH i HDZ-a BiH je najbolja promocija sarajevskog koncepta BiH. Zbog toga svaki susret političkih predstavnika Hrvata BiH i Vlade RH više izgleda kao teferić uz kavu dviju kuma koje tračaju selo, nego sastanak političkih vođa. Zato jedini valjan zaključak kojeg se može izvući nakon njihovog teferićenja jeste: uzdaj se u sebe, jer nitko drugi ti neće pomoći, niti te istinski razumije. Ako i razumije, nije ga briga ili ga ne smije biti briga, jer što će na to reći u Brusselsu.
Situacija u BiH je sljedeća: nakon što je Valentin Inzko nametnuo izmjene kaznenog zakona, kojeg je RS službeno odbila, Milorad Dodik je intenzivirao pokušaje krajnje destabilizacije odnosa u BiH. Naravno da je Dodik pas koji laje, ali ne ujeda, ali ako se njegovo ponašanje stavi u kontekst činjenice da u studenom ističe mandat EUFOR-a, čiju misiju Vijeće sigurnosti UN-a sigurno neće produžiti, jer je Rusija još u lipnju najavila svoj veto, ponašanje Milorada Dodika dobiva dodatnu dimenziju. Bakir Izetbegović i njegovi pijuni odgovaraju zveckanjem oružja i prijeteći krvlju tuđih sinova, pozivajući nelegitimnog, samoprozvanog Visokog predstavnika Schmidta na reakciju. Schmidta koji je, jednako kao svojedobno Schwarz-Schilling, svjestan svoje nelegitimnosti, pa se „mudro“ drži po strani govoreći kako „čuva bonske ovlasti u ladici“. Dakle, krajnje destabilizirajuća atmosfera gdje bi Hrvati u BiH mogli izvući najdeblji kraj i platiti najskuplju cijenu, ako uzmemo u obzir da su dogodine Opći izbori, bez ikakvih naznaka promjena Ustava i izbornog zakona.
Znajući sve ovo, čovjek bi očekivao jasnu i nedvosmislenu reakciju od supotpisnice Daytona Hrvatske, čiji državljani kao konstitutivan narod žive u susjedstvu. Umjesto reakcije, dobili smo Plenkovićevu romantičarsku brigu o kvaliteti osjećaja hrvatskog naroda i Grlić Radmanovu zabrinutost situacijom gdje, onako tipično „zagrebčanski“ uzvišeno, poziva sve strane na sabur i dijalog, kako bi svi skupa iz Zapadnog Balkana mogli jednog dana zagrljeni ući u EU. EU perspektiva iznad svega!
Nevjerojatno izgleda činjenica kako se službena politika Hrvatske uklopila u sivilo pristupa bh krizi međunarodne zajednice. Pristupa koji ne uvažava trojedinu trokulturološku i tropolitičku realnost BiH kao države. Pristup koji, u našim okolnostima, ide primarno na ruku političkom Sarajevu, sekundarno Banja Luci, a Hrvati su samo moneta za potkusurivanje. Briga za hrvatski narod je postala briga za hdzove sinekure, navodi se u priopćenju HRS-a.
