Utakmica s Jednistvom donijela nam je ono čega su se svi pribojavali, a to je potvrda da je Tomislav upao u krizu.
Piše: Mario Jakovljević/Tomislavcity
U prethonom tekstu pisali smo o tome kako je možda kraj sezone došao u pravo vrijeme i da je cilj kluba ostvariti 3 pobjede u posljednja tri kola. Nažalost igrači Tomislava na utakmici s Jedinstvom nisu ostvarili imperativ pobjede i osvajanja tri boda.
Do ove utakmice velika većina navijača, simpatizera i onih koji tek toliko prate poneku utakmicu Hrvatskog nogometnog kluba Tomislav, mislili su da je razlog neuvjerljivih igara Tomislava jednostavno oskudan kadar kojeg su pokosile ozljede. Ipak, utakmica s Jednistvom je to jasno demantirala i pokazala da je problem dublje prirode.
Kada konkretno govorimo o utakmici s Jedinstvom, mogli smo vidjeti neke faktore na koje nismo dosad navikli. Očekivana doza kreacije iz veznog reda nije došla do izražaja. Postalo je očita činjenica da ni Musić ni Kim nisu igrači koji mogu iskreirati izglednu šansu za svoje napadače. Soldić je u tom segmentu bio na nivou, posebno u prvom dijelu, ali, nažalost, zbog ozljede je napustio teren.
Jasno, glavni razloga zašto nedostaje kreacije u veznom redu je izostanak Argentinca Lellia, koji je izvan stroja već tri utakmice zbog ozljede.
Kada već dajemo neki osvrt na utakmicu i dotičemo se igre, struka Jedinstva je u suštini zapravo jako dobro detektirala igru HNK Tomislava i pripremila se za neutraliziranje lijeve strana Tomislava, koja je tokom cijele sezone zapravo najopasnija. Braniči Jedinstva uspjeli su dovoljno udaljiti od gola Nikolu Šišku pa nije bio opasan kao u ranijem dijelu sezone.
Težište igre bilo je na desnoj strani Tomislava preko koje se ništa značajnije nije dogodilo, kada govorimo o napadačkom dijelu, ali ne smijemo zaboraviti predstavu mladog Hilmije Đuguma koji je u defanzivi pružio jako dobru utakmicu, te se pokazao kao igrač na kojeg će ozbiljno moći računati ubuduće.
Realizacija je također izostala, iako je bilo prilika. Sjetimo se samo da je Petar Banović još u prvom poluvremenu imao dvije izgledne šanse, ali, nažalost, manjak koncentracije doveo je do izostanka realizacije.
U izjavi na kraju utakmice trener Vranešević je rekao kako je bilo dosta grešaka u utakmici od strane njegovih igrača, te previše oscilacije u igri u oba poluvremena, pogotovo u drugom u kojem se utakmica morala privesti kraju na bolji način i uzeti sva tri boda na domaćem terenu. Također, trener Vranešević je naglasio kako je u trenutnoj situaciji razgovor s igračima nužan kako bi se do kraja ostvarili pozitivni rezultati.
O rezimeu sezone još nećemo govoriti, pogotovo kad znamo da je do kraja šest bodova u igri, a svakakvi ishodi su mogući. Kada bolje pogledamo, nije tragedija podjela bodova s Jedinstvom koji nije nimalo jednostavan protivnik iako se nalaze među posljednjim ekipama na tablici. Analiza i uzorci se ne rade na osnovu jedne utakmice, ne znači da ako se pobjedi da je sve krasno i ako se izgubi da je sve propalo. Ali problem je vidljiv. Tomislav je remije kod kuće nadoknađivao pobjedama u gostima, što ga je i činilo najboljom gostujućom ekipom. Ali tri posljednje utakmice: poraz od Simm Baua kod kuće, pa poraz u Tuzli i podjelom bodova protiv Jednistva, pokazuju evidentnu krizu.
O faktorima koji čine krizu govorili smo u ranijim tekstovima, ali sigurno je jedan od najvećih izostanak igrača koji su činili okosnicu. Tomislav se nalazi pod pritiskom iz kojeg će morati naći izlaz. Šansa je već u idućem kolu u Banovićima. Povoljan ishod vratio bi psihološku snagu za uspješan završetak ove polusezone.
