Kao djevojčica živjela sam za glazbu. Pjevala sam, išla na natjecanja i pisala pjesme. Napisala sam ih mnogo, jer je glazba oduvijek živjela u mom srcu. Imala sam jedan veliki san, ali kroz godine kao da se taj dar negdje utišao i ostao zaključan duboko u meni.
Prošlog ljeta, jednog jutra u šestom mjesecu, došla sam na plažu prije posla. Trebalo mi je samo pola sata mira. Miris mora, sunce i tišina. Nisam ni slutila da će baš tu, na tom mjestu, nakon dvadeset godina, Gospodin ponovno probuditi u meni ono što je cijelo vrijeme živjelo u mojoj duši.
U suzama, u čistoj i iskrenoj emociji, nastala je moja prva autorska pjesma. Pjesma koja je nastala iz istinite priče, iz ljubavi, čežnje i čekanja. Tada sam osjetila da me Gospodin vodi i da mi vraća dar koji nikada nije nestao, samo je čekao pravi trenutak da ponovno oživi.
Put do ovoga nije bio lagan. Bilo je puno rada, puno žrtve i puno odricanja. Bilo je i trenutaka kada sam mislila da ne mogu dalje. Ali kada uzmete Isusa za ruku, tada dobijete snagu probiti svaku barijeru koja vam dođe na put. Na tom putu vodila sam se i riječima Anne Chanel: „Žena može sve.“ Koja je i sama imala trnovit put do uspjeha.
Ovu pjesmu šaljem svim majkama, ženama, djevojkama i djevojčicama. Kao poruku da nikada ne odustaju od svojih snova. Jer ono što je Bog stavio u vaše srce uvijek pronađe put da ponovno procvjeta.
Moj djevojački san nakon mnogo godina ponovno živi. 🌸🎶
Martina Kordić-Maris
