Marijini Ratnici Hercegovina okupljaju muškarce koji kroz molitvu i javno svjedočenje vjere nastoje, kako kažu, odgovoriti na “krizu muževnosti” i obnoviti duhovnu ulogu muškarca, ne samo u obitelji, nego u cjelokupnom društvu.
Ogranak su međunarodnog katoličkog pokreta nastalog 2015. godine u Poljskoj, a koji se tijekom godina proširio u više od 33 zemlje svijeta.
O samom djelovanju pokreta, njegovim ciljevima i izazovima današnjice za Jabuka.tv je govorio Josip Sivrić, voditeljem hercegovačke grupe. On priča kako je salezijanac Dominik Chmielewski zaslužan za nastanak Marijinih ratnika te kako je ideja “začeta” upravo u Međugorju.
Tko može postati Marijin ratnik?
Osnivač pokreta otac Dominik dva puta čuje glas kod Plavoga križa u Međugorju. Prvi put da ode u svećenike, a drugi put da se počne brinuti o skupini u Katoličkoj crkvi s kojom nitko ne radi, a to su muškarci i to u dobi od 18 do 50 godina.
Cilj je okupiti muškarce i potaknuti ih da preuzmu duhovni autoritet koji imaju u svojim obiteljima, na svom radnom mjestu pa čak i na ulici, a očeve da svojim primjerom povedu cjelokupnu svoju obitelj po Mariji do Isusa, priča Sivrić u razgovoru za portal Jabuka.tv.
Članom može postati svaki muškarac u dobi od 18 do 50 godina, uz uvjet sakramentalnog života i spremnosti na formacijski put koji traje tri godine.
Skupina u Hercegovini broji 15 članova i duhovnika, odnosno jednog Marijinog ratnika i 14 muškaraca koji trenutno prolaze trogodišnju formaciju.
Razdoblje je to duhovne i osobne izgradnje tijekom kojeg kandidati produbljuju marijansku pobožnost, redovito mole krunicu, prolaze 33-dnevnu posvetu Isusu po Mariji prema duhovnosti svetog Ljudevita Montfortskog te aktivno sudjeluju u sakramentalnom životu Crkve.
Za što i protiv čega se Marijini ratnici “bore”?
Upravo je Totus tuus, geslo svetog Ljudevita, temelj njihove duhovnosti. „Sav sam tvoj i sve moje tvoje je, o ljubljeni moj Isuse, po rukama tvoje majke Marije“, to je ono što pokušavamo živjeti i to je ono što nas opisuje, ističe Sivrić.
Naziv “ratnici”, pojašnjava Sivrić, ne nosi nikakvu agresivnu konotaciju, naprotiv, riječ je, prije svega, o simbolu unutarnje borbe.
Riječ ratnici označava vlastitu borbu s grijehom i sa svojim slabostima; ni u kojem slučaju ona ne asocira niti se odnosi na nešto agresivno, niti prema sebi niti prema drugome, ističe on.
Govoreći o “krizi muževnosti”, Sivrić ističe povijesne okolnosti koje su, prema njegovu mišljenju, oblikovale današnje stanje u obiteljima. Ratovi, poraća i masovni odlazak očeva na rad u inozemstvo ostavili su, smatra, generacije bez jasnih muških uzora.
Mi Hrvati u prošlom stoljeću masovno gubimo očeve, prvo u Prvom svjetskom ratu, pa velika glad koja je zadesila Hercegovinu, onda Drugi svjetski rat ostavlja obitelji bez oca. Kasnije očevi odlaze na rad u Njemačku i ostavljaju ponovno majke same, tako da mi, a ni naši očevi ni djedovi, nismo imali od koga naučiti što to znači biti muškarac, otac i muž.
Vidjeli smo krive slike i primjere. Naravno, ne krivim naše pretke, radili su najbolje što su mogli i znali, ali ni sami nisu imali od koga naučiti. Rješenje je vrlo jednostavno: vratiti se Kristu, vratiti se Crkvi, ali u potpunom predanju, mišljenja je naš sugovornik.
Susreti i inicijative
Djelovanje skupine sastoji se od redovitih susreta koji uključuju molitvu krunice, svetu misu, klanjanje, kateheze i bratsko druženje. Organiziraju i obiteljska okupljanja, kao i sportske aktivnosti.
Upravo jedna od aktivnosti s kojom se, pored Mostara, nedavno započelo i na Humcu u Ljubuškom je javna molitva krunice prve subote u mjesecu, iza jutarnje svete mise. Sivrić pojašnjava razlog iza takve vrste molitve.
Gospa u Fatimi nas poziva na pobožnost prvih subota. Ispovijed, misa, sveta pričest, krunica i razmatranje otajstava sve da damo zadovoljštinu za grijehe nanesene protiv njezina Bezgrešnog Srca i to je cijela bit zašto mi izlazimo na trg i molimo, naglašava Sivrić za portal Jabuka.tv.
Jedna od prepoznatljivijih inicijativa Marijinih ratnika, zahvaljujući kojoj su u Hercegovini osvanuli kipovi svetog Mihaela, jednog od trojice arkanđela koji se smatra “generalom nebeske vojske”, dolazi iz Splita.
Potaknuti primjerom braće iz Poljske, dolaze na ideju da na svaku stranu Republike Hrvatske stave po jedan kip sv. Mihaela i tako stave hrvatski narod pod duhovnu zaštitu tog nebeskog vojvode.
Kako se narodu ta inicijativa svidjela, projekt je sam „dobio noge“ i jednostavno se proširio na kraju na 14 kipova svetog Mihaela koji simboliziraju 14 stoljeća hrvatskog kršćanstva i 14 postaja križnog puta, a sve se upotpunjuje time da je projekt započeo u jubilarnoj godini 11 stoljeća hrvatskog kraljevstva, priča Sivrić koji dodaje kako ga je posebno iznenadila brzina i želja naroda da sudjeluje i donira za ovaj projekt, a posebnu zahvalnost upućuje i Vladimiru Grebenaru, koji je, ističe, uz Glas Koncila, bio svojevrsni most prema javnosti.
“Sjedimo na ušima”
Na pitanje o najvećim duhovnim izazovima današnjice za muškarce, s posebnim osvrtom na promjene u društvenim ulogama i obitelji, Sivrić odgovara kako je razlog tome udaljavanje od vjere, a temelj svega povratak Bogu.
To nam je najlakše učiniti preko majke naše Marije. Pogotovo mi Hercegovci kojima se Gospa tolike silne godine ukazuje i daje nam jasne upute što nam je činiti, a mi kao da na ušima sjedimo cijelo ovo vrijeme.
Da se nismo maknuli od Gospodina, ne bi se dogodile društvene promjene i iskrivile uloge u obiteljima. Današnje vrijeme nosi svoje izazove i osobno ne mislim da će postati lakše, nego samo teže i da bez Boga srljamo direktno u propast, poručuje voditelj Marijinih ratnika u Hercegovini.
Na kraju razgovora obiteljima preporučuje zajedničku molitvu krunice, a pojedincima aktivnije uključivanje u život Crkve i zajednice.
