U vremenu u kojemu laktaški uzurpator odrađuje dionice Memoranduma III, poznatijeg kao “Srpski svet “, a turski vazal i sef ispostave Muslimanskog Bratstva zvecka oružjem i prijeti kako najstariji narod BIH “neće dobiti ništa”, Hrvatska čista stranka prava BiH, osnovana 1895. po ocu domovine, a vođena u BiH rukom dr. Nikole Mandića i Silvija Strahimira Kranjčevića te dr. Hamida Ekrema Šahinovića, pita: što se dogodilo od Daytona do danas, te tko je krivac za los položaj Hrvata te užasne hrvatsko-bošnjačke odnose?
HČSP BIH drži kako ni ropstvo pod otomanskim carstvom a ni čizma Karađorđevića nije mogla uništiti odnose između Hrvata i Muslimana (današnjih Bošnjaka) kao doba komunizma. Srpski komunisti su se stravično osvećivali. Ponajprije je masakr nad Hrvatima Sarajeva učinio svoje (Vrace), te odmazda prema Zapadnoj Hercegovini.
Početkom demokratskih promjena na čelo muslimanske stranke zasjeli su islamisti predvođeni Alijom Izetbegovićem, a posao operativaca preuzeli su kadrovi iz redova “bezbednjaka”. Odmah u početku se vidio otklon i odbojnost prema suradnji s hrvatskim čimbenikom. Simbolično vezanje zastava je bilo hinjeno zbog nedostatka sredstava za obranu i oslonjenosti na Republiku Hrvatsku.
Na hrvatskoj strani je poslije dobrog početka pod S. Kljuićem (sarajevski ljevičar i nekomunista), vodstvo najveće stranke preuzelo “Sedam sekretara SKOJ-A.
Izbijanjem rata u Sarajevu, stanje među stanovnicima Sarajeva raspetim između življenog titoizma i novih vjerskih sloboda, najbolje zrcali odgovor na pitanje Yutelova novinara: “Tko puca po Sarajevu?” Famozno: “Četnici, majku im ustašku!” Odnos prema Hrvatima se možda najbolje oslikava u činjenici da je smijenjen dr. Ismet Hadžiosmanović predsjednik regionalnog odbora za Hercegovinu koji je smetao islamistima zbog dobre suradnje s Hrvatima u Mostaru. Potkrjepljujemo napisano! Na svebošnjačkom Kongresu 1993. u Sarajevu postoji snimka na Youtubeu s govorom izaslanika iz Mostara koji govori kako treba sačekati dok još koja pošiljka oružja stigne iz Hrvatske – onda ćemo se obračunati s Hrvatima.
HČSP BIH smatra da je prof. Fuad Muhić, kao vodeći muslimanski intelektualac ubijen na Ilidži zbog politike koja je bila za iskrenu suradnju Hrvata i Muslimana u suzbijanju velikosrpske agresije. Smetao je i UDBI i Mladim muslimanima.
Čim je počelo retuširanje povijesti po Alijinim “akademicima” i citiranje dvije strofe Bašagićeve pjesme iz najmlađih dana: “Od Neuma do Brodskije vrata, nije bilo Srba ni Hrvata“, odmah se znalo kud kani politika koju je srpski bard novinarstva Milomir Marić zvao “Zelena transvezala“.
Uzmak iz slavenstva i revival sultana.
Pokušalo se zataškati pregovaranje Zulfikarpašića i Filipovića s Miloševicem i D. Ćosićem poznato kao “Mala Jalta” a sve svaliti na famozno Karađorđevo. Stoga čudi predbacivanje Dodiku i Vučiću stvaranje “Srpskog sveta”, a Jusuf Pušina je učlanio Ilidžu već odavna u “Uniju turskog svijeta”!
Kod hrvatskog faktora je bilo lutanje kao i danas. Najveća greška je nestrpljivost poslije Izetbegovićeve eskivaže Cutillerova plana narediti podčinjavanje imaginarnog kantona Travnik iliti grlom u jagode. Poslije krvavog sraza u Središnjoj Bosni sebičnjaci su htjeli iskoristiti stradanja Hrvata u rubnim mjestima za podebljavanje doline Neretve.
HČSP BIH se nerado prisjeća ogavnog pisma koji je ondašnji šef vodeće hrvatske stranke uputio blagopokojnom kardinalu Franji Kuhariću. Isto tako, oni koji danas “tepaju” vrhbosanskom metropoliti Vinku kardinalu Puljiću “Uzoriti”, tada su ga zvali pogrdno “Alijin kardinal”, jer nije htio napustiti Sarajevo.
Poslije rata, kad je nastala grabež umilno nazvana privatizacija, glavna hrvatska mana, pohlepa, učinila je svoje. Uz nametanje Komšića više puta, Berryjeve amandmane i ostalo. Nada da će savez sa srpskom stranom donijeti boljitak nije se pokazao opravdanim.
HČSP BiH smatra kako sadašnja postava koja pregovara s međunarodnim poklisarima i predstavnicima bošnjačke i srpske strane nema prava na uzmak niti u jednom dijelu proklamiranih zahtjeva. Pače, treba tražiti povrat “specijalnih i paralelnih” veza, te ukidanje Berijevih amandmana.
Tadija Ljubičić, predsjednik HČSP-a BiH
