Plakat Željka Komšića „Građanska Zemlja ljiljana“ u ovoj predizbornoj kampanji govori o vrhunskom licemjerju i neznanju, odnosno manipulaciji muslimansko-bošnjačkog povjesničara Envera Imamovića. Prilikom oblikovanja grba i zastave BiH, 1992. godine, Imamović je preuzeo plavi štit, bijelu kosu gredu i šest zlatnih ljiljana, a izostavio je viticu, križolike ornamente, kacigu, krunu, plašt i ostale dijelove punog heraldičkog prikaza.
Iz ovog uvoda je jasno zašto se Komšić, a sad Kovačević, savršeno uklapaju u lažne kandidate koji bi trebali predstavljati Hrvate u BiH, odnosno, stvarati građansku državu. Stvarati građansku državu tako što se krivotvori povijest današnje Bosne i Hercegovine, u prvom redu ukazuje i na elementarnu intelektualnu podkapacitiranost. I krivotvorine zahtijevaju određene sposobnosti.
Prilagođavanje povijesti današnjoj bošnjačkoj politici se najviše ogleda u Tuzli, gdje su u središnjem gradskom parku postavljeni kip kralja Tvrtka i kameni obelisk sa skraćenim tekstom Povelje Kulina Bana, temeljem bosanske države. Iz Povelje je uklonjen početak teksta „U ime Oca i Sina i Svetoga Duha“, a uklonjen je i završetak teksta u kojemu se Kulin poziva na Boga i sveto evanđelje. Ispada da su obojica i Kulin i Tvrtko bili ateisti. Ovo je samo jedan u nizu primjera kojima se pokušava srednjovjekovnu povijest Bosne prilagoditi bošnjačkom političko-povijesnom narativu. Ovakvi tragični pokušaji krivotvorenja povijesti jednim dijelom doprinose današnjem stanju u kojem se država nalazi.
Ni Komšić ni Kovačević nemaju nikakvu odgovornost za svoje političko djelovanje, pokušavajući Hrvatima uskratiti njihovo legitimno pravo da biraju svoje predstavnike na svim razinama vlasti u BiH.
Lamentiranje o građanskoj državi u ovom trenutku duboke etničke podijeljenosti je gadljivo i ukazuje da se spomenuti dvojac kampanju vodi za osobni interes po naputku političkog Sarajeva.
Na listi Demokratske fronte Željka Komšića nalazi se i Dženana Karup Druško, kandidatkinja za Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH. Dženana je kao i Komšić „pobornica“ građanske države, te je u podcastu Balkan rules izjavila da im je oboma najdraža pjesma „Rastanak šehida“. Iz samog naziva, a iz sadržaja pjesme je vidljivo da je pjesma izrazito vjerski obojena. Postavlja se pitanje: jesu li šehidi pripadnici tzv. Armije BiH ili su vjerski ratnici, te kakve veze oni imaju sa autentičnim znakovljem zastave sa ljiljanima. U ovom identitetskom lutanju i nakaradnom prekrajanju izvorne heraldike i znakovlja srednjovjekovne Bosne, može se očitati jedna neinteligentna prevara svih koji žive u BiH.
Vrijedno je napomenuti da su Željko Komšić i Denis Bećirović na jednoj od sjednica Predsjedništva Bosne i Hercegovine odbili prijedlog Željke Cvijanović da se zabrani rad terorističkoj organizaciji „Islamska braća“ na području BiH.
Ako su ovo javni primjeri političkog djelovanja Demokratske fronte i Željka Komšića, ne može se ni zamisliti što je ono što radi tajno. U svakom slučaju, nakon svega prikazanog u ovom tekstu, gotovo je nemoguće ne povjerovati u „građansku“ državu ljiljana.
M.K.
