Gipser u Münchenu
Ja sam gipser u Münchenu
Čekam prijatelja na kolodvoru
Vlakovi nekamo odlaze
Srećem tuđe, nepoznate ljude.
Oranica mi bauštela
A baraka mili dom,
Noćima ne spavam
Duvno sanjam
Pelin mi napunio čašu
brojim dane i ure
I gledam u kišne zore.
Više se ne radujem zapadu
Ni misnom plišanom odjelu
Željan sam zavičaja
I čari ranog proljeća
Jel cvjeta lipanj kraj starog kućerka
Pjevaju li cure
Kad idu sa sijela
Sja li zlatna mjesečina
Kraj Brišnika sela.
Lice mi je brazda
Što vijuga polje
Ostalo mi srce u dragom zavičaju.
Milan Bojkić, Basel, 2021.
Foto: Ilustracija
