Čistom srijedom ili Pepelnicom započelo je 40-dnevno korizmeno razdoblje koje kršćanima služi kao priprava za najveći blagdan – Uskrs.
Svake korizme, vjernici jedni drugima postavljaju isto pitanje: Čega ćeš se odreći?, pritom najčešće misleći na hranu i piće, zaboravljajući na ono duhovno, na čemu je zapravo i naglasak vremena u kojem se nalazimo, a to je poziv na unutarnju promjenu i produbljivanje odnosa s Bogom.
Stoga je fra Nikola Jurišić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije koji trenutačno obnaša službu župnog vikara u Tomislavgradu, za portal Jabuka.tv govorio o načinu na koji bi se kršćani trebali pravilno pripremiti za Uskrs kako korizma ne bi postala tek puka formalnost, nego istinsko čišćenje srca.
Susret s Bogom, ali i samim sobom
Fra Nikoli, korizma je jedno od dražih razdoblja u godini jer, kako kaže, “u sebi krije jako puno onoga što je čovjeku potrebno, a za što često ne ostavljamo dovoljno vremena.”
“To je vrijeme susreta s Bogom u istini, ali i susreta sa samim sobom i vlastitim slabostima. Korizma je poziv na tišinu koja čovjeka ne ostavlja ravnodušnim, nego ga potiče na promjenu”, govori fra Nikola, dodajući kako u toj tišini posebno dolazi do izražaja Muka Gospodinova.
“Kada čovjek sebi dopusti da razmatra tu i toliku ljubav koja je na križu iskusila smrt, a nije morala, već htjela samo zbog mene, onda bi se u njemu trebala roditi želja da na tu ljubav odgovori.
I možda upravo one riječi “Žedan sam!” u čovjeku trebaju najviše odjeknuti, a u njemu se roditi poziv da na tu žeđ za našom ljubavlju barem pokuša odgovoriti. Vjerujem kako smo svi svjesni da je nemoguće tu žeđ ispuniti do kraja, ali truditi se uzvratiti barem jednu kap ljubavi, to je ono što trebamo”, naglašava za portal Jabuka.tv.
Upozorava na opasnosti “lakšeg puta” za koji se većina odlučuje, odnosno odricanja bez veće svrhe.
Odricanje koje ne mijenja srce
“Korizmu je lako pretvoriti u formalnost, čineći ono što većina radi. Mnogi će rado ići na pobožnost Puta križa, što je lijepa i potrebna odluka. Ali ako ne promatram to iz osobne perspektive, svjestan da Bog to prolazi upravo zbog mene, korizma će uvijek ostati daleka, a Uskrs nerazumljiv”, pojašnjava i nastavlja:
“Nije Isus prošao ni muku ni grob ni uskrsnuće da bi dokazao svoju moć, već da bi pokazao svoju ljubav prema grešniku kojeg ne odbacuje. Kada korizma postane osobni susret grešnika i Onoga koji je za grešnika umro, na Uskrs se u čovjeku rodi želja da govori drugima o tome što je iskusio. Ne nužno svojim riječima, ali načinom života svakako. Baš poput apostola koji su tada bili spremni poći svijetom i podnijeti razne poruge i progone zbog imena Kristova.”
Govoreći o najčešćim “pogreškama” koje vjernici čine, ističe kako se korizmeno odricanje često svodi na površne odluke koje ne donose stvarnu promjenu.
“Kad god razgovaram s ljudima o tome čega su se odrekli često ću čuti upravo to: da su se odrekli slatka, pića, cigara i slično. Uvijek ću na to odgovoriti pitanjem smeta li čovjeku kocka čokolade da postane bolji čovjek, da postane svet čovjek? Ili bilo što od navedenog. I uvijek ćemo lako zaključiti da nije problem u tome i da onda nema smisla u takvom odricanju zbog njega samoga, čisto da se nečega odreknem”, ističe.
Fra Nikola naglašava da u korizmi post, molitva i djela milosrđa idu ruku pod ruku.
“Post i molitva podržavaju i pospješuju naše odricanje i činjenje djela milosrđa, nanovo odgajaju našu dušu i srce za povjerenje u Boga i spremnost da krenemo živjeti za Njega, ne svojom snagom, već osnaženi Njegovim duhom.
Zbog toga se u korizmi potiče odricanje, ali najprije od sebe i onoga što u našem životu nije dostojno života kršćanina. Kada stvari stavimo na takav način, mislim da ćemo lako uvidjeti da stvari kojih se odričemo često nisu zapreka za takav život”, podsjeća.
Kao konkretan primjer navodi odricanje od dijela slobodnog vremena ili sna kako bi se ono posvetilo molitvi, čitanju Biblije ili razmatranju Isusove muke.
Korizma kao duhovna teretana
Budući da je fra Nikola ujedno i duhovni asistent Frame Tomislavgrad, govorio je i kako mladima približiti korizmu kako je ne bi promatrali kao “kaznu” ili “teret”.
Pojasnio je to na primjeru teretane, odnosno žrtvovanja i odricanja kako bismo postigli željeni rezultat. Isto je, kaže, u duhovnom životu.
“Ako želim postići određeni rezultat u duhovnom životu, na primjer, da postanem slobodan od nekih grijeha i s Bogom pobjednik nad njima, onda moram biti spreman na žrtvu i odricanje kako bi se ta milost uistinu i dogodila”, priča sugovornik.
Dodaje kako su u tome ključne ustrajnost i odlučnost, kako ne bismo pokleknuli pred svojim slabostima.
“Ne smijemo si dopuštati niti najmanje trenutke ‘varanja’, poput razmišljanja da ću nedjeljom uzeti ono čega sam se odrekao – to ne vodi ničemu. Korizma nije ni kazna ni grijeh nego prilika od neba darovana da postanemo sveti ljudi, oni koji će jednoga dana živjeti vječno u Raju”, kaže fra Nikola.
Poruka vjernicima
Redoviti i osobni odnos s Bogom navika je koju, smatra, treba zadržati tijekom cijele godine, a ne samo za vrijeme korizme.
“Nema važnije i veće navike koje se čovjek treba držati u životu. Jer koju god situaciju prolazili, bila lijepa ili manje lijepa, teška ili manje teška, uvijek ćeš se imati Kome obratiti za pomoć, a i iznad svega Nekom se zahvaliti”, ističe fra Nikola.
Dodaje kako u to spada redovito primanje svetih sakramenata, ali i osobna te zajednička molitva unutar obitelji.
Bez ovih navika, upozorava, život lako sklizne u ustaljenu rutinu “posao–kuća, kuća–posao”, koja ne može darovati niti obećati život vječni.
“Ne zaboravi Boga koji je dio tvoga života u svakom trenutku”, korizmena je poruka koju je za kraj ovog razgovora vjernicima uputio fra Nikola Jurišić.
