U Tomislavgradu će večeras biti otvorena izložba djela Ernesta Markote pod nazivom ”GRECCIO – Božić Franje Asiškog”, a njome će ujedno biti otvorena ovogodišnja manifestacija „Božiću u susret“. Autor ova djela prvi put predstavlja javnosti i to upravo izložbom u Tomislavgradu, a prema njegovim riječima uskoro bi spomenuta izložba mogla biti predstavljena i u Uskoplju.
Željeli smo bolje upoznati ovoga autora i njegova djela. Susreli smo ga u Galeriji KIC-a.
Komu možemo zahvaliti što Vaša djela imamo prigodu danas vidjeti u Tomislavgradu?
– Zahvaljujem Tomislavu Vučemilu, voditelju Galerije tomislavgradskoga KIC-a. S njim sam prije godinu dana razgovarao o mogućoj izvedbi ove izložbe. Zaključili smo da je to najbolje pred Božić i evo došli smo do izložbe.
Kako je nastala ova izložba i što publika može vidjeti?
– Izložba je nastala u suradnji s fra Markom Kepićem koji je na župi sv. Ilije u Zenici, dosta s njim razgovaram, pogotovo kada su u pitanju izložbe sakralne tamatike. Ove godine slavimo 800. obljetnicu otkako je sveti Franjo prikazao prve jaslice u Grecciu, koje se do danas slave na sličan ili identičan način. Htio sam ih prikazati kroz sliku – napraviti svoju viziju Franjinih jaslica i samoga mjesta Grecca – mjesta koje sam osobno doživio u svojoj mašti i maginaciji. Pokušao sam to prenijeti na platno, dakle, od samoga prikaza Franje i jaslica do odlaska na samo mjesto jaslica. Uz fra Markovu pomoć i komunikaciju s njim nekako sam lakše mogao realizirati ove radove.
U kojem vremensku razdoblju su nastala ova Vaša djela?
– Ne smijem reći da je to bilo neko kratko razdoblje. Gledajte, inače radim ekspresivnim načinom tako da meni vremenski odgovara jedan presing. Uvijek se bolje snalazim kad imam manje vremena. Tada djela mogu prikazati u jednome dahu i u konačnici mi to bolje djeluje nego kad imam veći vremenski kontinuitet. Imam osjećaj da bih se onda razvodnio. Pripreme su trajale nekih pola godina, a sama realizacija od 2 do 3 mjeseca, dok sam stvorio koncept i prenio ga na platno. Više vremena mi treba dok prikupim neke podatke, odnosno dok nađem inspiraciju. Kad to posložim, onda mi je najlakše suočiti se s platnom – to je onaj najslađi dio.
Ulja na platnu?
– Kombinirana tehnika na platnu.
Dominira plava boja u ovim djelima.
– Znaju mi u mojoj Čapljini često reći da ne mogu bez plave boje. Pokušao sam bez plave, ali ne mogu. To je ono što je unutar mene, što osjećam i vidim. Sve je više prihvaćam i ne pokušavam je odbaciti.
Inače, iza ovoga autora je oko 20 izložbi.
– Pokušavam iz izložbe u izložbu napraviti mali iskorak s kojim ću biti zadovoljan. Mislim da sam i ovom izložbom napravio stepenicu više. Za umjetnike znaju reći da što više rade više se približavaju nekoj apstraktnoj formi. Za sebe bih rekao da se više približavam nekoj redukciji – pojednostavljivanju stvari. Pošto radim u školi volio bih se približiti onoj dječjoj – iskrenoj izražajnosti i bio bih sretan kada bih doživio u svome stvaralaštvu da budem što iskreniji prema svojim slikama. Imam osjećaj da idem u tome pravcu.
Religija je neiscrpna tema za umjetnike
– Sada, dok gledam ovu izložbu, imam osjećaj da bih do kraja života mogao slikati ovu temu. Malo mi je krivo što nisam imao više vremena posvetiti se toj tematici – možda bih imao veći izbor radova. Mi umjetnici smo dosta samokritični i gledamo uvijek izvući najbolje od sebe. Religija je neiscrpna tema i uvijek se može nadograđivati. Svaki umjetnik doživljava drugačije stvari. Bitno je da pronikne unutar sebe i da to pokuša izraziti na platno. U biti, umjetnost je sva duhovna, samo imamo različite tematike. Netko kaže „religiozna ili „duhovna“… pa sva je ona duhovna i takva mora biti, ako je umjetnik radi iz srca, ne može biti drugačija.
Je li riječ i o prodajnoj izložbi i imate li svoj atelje?
– Imam par prostora koje koristim za rad, kod kuće pripremam galeriju – atelje. Ljudi hoće doći i vidjeti što radim. Umjetniku je taj prostor potreban. Slike sam radio iz poriva unutrašnjosti, ali ne s ciljem prodaje, ali ako je tko zainteresiran, mogu prodati.
Zora Stanić/Tomislavcity
