Proteklu godinu književnik i akademik Dževad Karahasan vodio je bitku za život, nakon što mu je dijagnosticirana bolest koja je, osim nimalo bezazlenog operativnog zahvata, podrazumijevala i mukotrpna zračenja i nadzor liječnika. Cijeli proces proveo je u tišini austrijskog doma. I dobio je bitku. Karahasan se oporavio i vratio u Sarajevo.

Odatle piše i prijateljima iz rodnog grada, te se obraća svima koji su se raspitivali o njegovom zdravlju. Pismo prenosimo u cijelosti.

Dragi Senade,

hvala za prijateljsku brigu u vezi s mojim zdravljem – sada sam, Bogu hvala, dobro. Znao sam da sam dobro i da je liječenje uspješno proteklo, kad sam nastavio rad na romanu, na kojem sam radio kad je bolest izbila.

Zahvalite se, molim Vas, u moje ime svima koji su se raspitivali za moje zdravlje, mnogo mi znači briga i solidarnost mojih sugrađana. Usput pokušajte naše ljude osloboditi strahova koji se danas množe kao skakavci. Razloga za strah naravno ima, ali živ čovjek uvijek ima razloga za strah, jer živ čovjek je izložen svakom belaju. Problem je u tome što nam strah ne dozvoljava da se mirno suočimo s problemima, a još veći problem je u tome što strah topi povjerenje i radost brže nego što vatra topi led. A povjerenje u dobro, u Boga, u ljude, u život je dobra supstanca života, ono što nam daje snagu i sposobnost da život podnosimo. Ne smijemo se prepustiti strahu, strah nam oduzima ono najbolje u nama.

S najboljim željama
Dževad Karahasan