Gledajući utakmicu UEFA-ine juniorske lige prvaka, u kojoj je splitski Hajduk igrao protiv madridskoga Atletika, odlučili smo napisati nekoliko redaka o duvanjskoj nogometnoj mladosti.
U hajdukovoj momčadi, naime, jedan od najvažnijih igrača je naš Filip Čuić, prvi strijelac hrvatske juniorske lige i drugi strijelac već spomenute lige prvaka. Filip Čuić, međutim, nije tek slučajno zasjala zvjezdica na ovdašnjem nogometnom nebu. Već nekoliko generacija, naime, iz našega grada odlaze mladi nogometni talenti da bi karijeru nastavili u puno većim i nogometno poznatijim sredinama. Uz veliki rizik da ćemo nekoga sigurno zaboraviti, spomenimo braću Čuiće u Hajduku, braću Roziće u Dinamu, Ivića u Osijeku, te Jurića koji je već započeo inozemnu karijeru u Poljskoj, a tu su još Špikić, Bagarić, Čolina, Mašić i drugi.
Ako tomu dodamo i podatak da već godinama bez ponekoga našega momka ne mogu ni Zrinjski ni Široki, nije teško zaključiti da sve to nije tek plod slučajnosti niti spleta povoljnih okolnosti.
Iza nesumnjivoga uspona duvanjskoga nogometa, ma što mi o tomu mislili ili govorili, stoji sustavan i uporan rad ljudi koji vode HNK Tomislav. Većina ovih dječaka, naime, svoje prve nogometne korake napravila je u našem gradu i na našim terenima, a nogometnoj abecedi naučili su ih naši, to naglašavamo – naši duvanjski treneri.
Da su njihovi treneri svoj posao dobro odradili govori i podatak da su neki od spomenutih dječaka već postali neizostavni dio mladih reprezentacija Hrvatske i BiH.
Djedovi ove duvanjske nogometne mladosti svoj kruh su zarađivali po zapadnoeuropskim bauštelama, a mi smo sasvim sigurni da nije daleko dan kada će njihovi unuci zarađivati puno lakše i veće novce igrajući nogomet po europskim metropolama.
Milan Vukadin/Tomislavcity
