Dušni dan

Vi niste mrtvi,
o dragima našim šapuću upaljene svijeće.
I dok u zjenama zrcale se kiše
sjetna koračam kroz svjetove duše,
u smiraj boje jesenjega lišća
sjećam se davne blage sreće.

Vi niste mrtvi,
kad strahovi se od velebne odbijaju dubine srca
i kad u oku mjesečine trag vaše svjetlosti slutim.
Živi ste u ljubavi što rosi i tinja,
znam i kada plačem,
znam i kada šutim.

I dok nad obroncima gasnu užarena sunca
i žarke od strepnje zaiskre zvijezde u noći,
u njima gledam vaše preobražene oči.
I osjećam vječnost ovog trenutka
kroz suton što blagom milošću zrači,
u zvuku korala što nježno šapću:
Vi niste mrtvi,
vi ste s Kristom od smrti jači.

Kaja Beljan/Tomislavcity