Jednom kad budeš prošao
Stari put i ulicu
Zastat ćeš i upitati se: “Zašto sam otišao?”
Odgovorit će ti dati samo suza na tvom licu…
Proći ćeš putem kamenitim
Gdje si kao dijete prolazio često
Da se sretneš sa ljudima plemenitim
I da nađeš svoje mjesto.
Vidjet ćeš i svoju napuštenu kuću
Oko nje dorasla kopriva i trava
I kuruzana sva srušena u pruću
Pomislit ćeš ovo nije slika prava.
Okrenut ćeš se i ući u napušteno dvorište
Okruženo samo porušenim zidinama
Nije to više šta ti duša išće
Slika jednom postojana.
Vratit ćeš se tamo daleko
Odakle si došao, uvijek ćeš misliti na svoj rodni kraj
Jel tamo ima ko ti je drag netko
A u mislima će ti stajati pitanje
Zašto sam otišao tako daleko.
Gost u tuđini još veći kod kuće
Daliborka M.
Foto: Stipan Krivić
