Bio je ovo jedan poseban i pomalo drukčiji oproštaj. Obično se od kolega opraštamo kada dođu godine za zasluženi odmor i mirovinu, ali ovaj put ispraćamo kolegu, prof. Iliju Skočibušića na vrhuncu njegova profesionalnog puta, navode u Gimnaziji Marka Marulića.
A mi, pomalo sebični, žalimo jer znamo da nas više neće razveseljavati svojim jutarnjim šalama – možda još uvijek nedovoljno svjesni kakvu smo osobu imali pored sebe.
Posljednjih petnaestak godina dijelio je s nama radnu svakodnevicu i bezbroj onih trenutaka koji ovu školu čine posebnim mjestom. Sada ide dalje, ali tko zna – možda nam se i vrati za dvadesetak godina, i to u školskim udžbenicima.
Divimo se danas velikim likovnim djelima, a nekako se čini da je i naše vrijeme dobilo svog Michelangela. Samo što ovaj naš, za razliku od velikog majstora, ne voli ostavljati stvari nedovršenima, pa nas sada napušta kako bi se u potpunosti posvetio svojoj umjetnosti.
Ali Ilija nije samo kipar koji oblikuje skulpture – on je i čovjek koji ostavlja trag u ljudima. Jer nasmijati nekoga u svakom trenutku nije mala stvar – to je poseban dar.
Dragi naš Ile,
teško je zamisliti zbornicu bez tvoje energije, smijeha i onih svakodnevnih šala.
Želimo ti miran i ispunjen život, mnogo umjetničkog nadahnuća i, naravno, ugodne dane “ribanja i ribarskog prigovaranja”.
Hvala ti na svemu i neka te put vodi tamo gdje pripadaš.
Gimnazija Marka Marulića Tomislavgrad
