‘Lafe moj,
znali smo da igraš sudačku nadoknadu, ali sam se nekako nadao, poznavajući te dobro, da ‘Veliki sudac’ neće svirati kraj još dugo, dugo… 25 godina smo bili dio života jedan drugome i bio si uvijek radost, optimizam, energija, osmijeh.
‘Nismo mi samo prijatelji, mi smo rod! Ja sam ti bolan amidža zvijezdo moja!. Tako si govorio, a baš i bijasmo kao strikan i netjak… Čudesna su ta mala mjesta kao Dolac kraj Travnika koji podari svijetu i nobelovca i ‘trenera svih trenera’. ‘Onaj Mourinho, da se kao ja rodio u Travniku, taj do Vakufa ne bi dobacio! Donjeg!’… Kada si rezimirao svoj život uvijek si naglašavao da je bio težak, prepun muke, tragedija, suza, gubitaka, ali svijet te doživljavao kao čisti, gorski potok, a koliko sam tvojih iskrenih suza vidio.
Poklonio sam ti predstavu o tom istom životu, tvom, jedinstvenom i teško ponovljivom… Spomenik za života i još mi odzvanja tvoj šapat ‘Hvala ti, sine, što si me za života učinio besmrtnim’.
Kada se bude snimao film o tebi, to će biti najduži naslov u povijesti kinematografije. ‘Gospodin, mangup, šarmer…’ ili samo ‘Ćiro’ jer takva dvojica ne postoje.
Trudim se izbjeći patetiku na ovim poligonima za opraštanja od društvenih mreža jer ja se ne opraštam, tu si, bit ćeš tu, uz kavu kod ‘Charlia’ i dalje ću čekati da naiđeš pa da smijeh odzvanja Gajevom. I da pričamo o svemu što volimo, o nogometu, Bosni, Hrvatskoj, Travniku, Zenici, Zagrebu… Mogli su te voljeti ili ne voljeti, ali nitko nije mogao biti ravnodušan prema tebi, a ja sam te baš volio.
I dobit ćeš svoju “Ulicu klupa Miroslava Blaževića” koju sam zamislio, gdje će se mladi ljubakati, penzioneri igrati šah i “tabrit” politiku, neki turisti “ubiti oko”… a tebi je klupa bila život..
I igrat ću našu predstavu “Ćiro” dok trajem..
I svaki pljesak bit će pljesak tebi..
A zastor ne zatvaramo nikada..
Tvoj Tarik
Tarik Filipović/Instagram
