U danima devetnice Kraljici Mira, u godini velikoga franjevačkog jubileja –zajedno putujemo kroz bogatu riznicu franjevačke misli i pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji.
Danas govorimo o svetoj Camilli Battista da Varano
Papa Benedikt XVI. proglasio je 17. listopada 2010. klarisu Camillu svetom. Crtice svoga života sama je ispisala u autobiografskom spisu znamenita naslova Duhovni život. Za vrijeme propovijedi jednog Velikoga petka zavjetovala pustiti svakoga petka barem jednu suzu zbog Kristove muke. U početku je to izgledalo kao olaka zabava i igra jedne djevojčice. No, s vremenom se sve počinje mijenjati. Suza će se sve više i više pretvarati u molitvu. Molitva u meditaciju. A onda post petkom i izbjegavanje svakoga grijeha i negativnosti. Pristupa Klarisama. Punih pet godina Battista je njegovala pobožnost klečeći u podnožju velikoga križa Gospodinova.
Među spisima, marijanskih obzora, nalazimo mnoge molitve i meditacije upućene Blaženoj Djevici Mariji. Jedan od tih spisa nosi naziv – Molitve Djevici, drugi Novena – Devetnica te treći – Sonet Djevici. Sadržaj molitava zorno pokazuje kako ona vidi Mariju. U jednoj od njih, zazivajući Mariju, poput rijeke s mnoštvom pritoka, ona, između ostaloga, nabraja: „Djevice djevica, Marijo, majko sve milosti i milosrđa, ti najbolja, kraljice neba i zemlje, milošću ispunjena, kćerkice Božja, majko Isusa Krista, zaručnice Duha Svetoga, kraljice anđela; vladarice neba, zvijezdo mora, gospodarice svijeta, slavo svetaca, radosti savršenih kršćana, časti žena, radosti muževa, prostore Duha Svetoga, cvijete djeva, savjetnice udovica, nado grješnika, izvorište milosrđa, cesto spasa, vrata raja, stubište neba, stupe svijeta, sržište svakog savršenstva i dobrote“ (Le Opere Spirituali, str. 369.).
Uz ovakve molitvene zazive, Camilla će ponajviše tekstova posvetiti Marijinoj patnji. Pred očima joj je često Marija koja je stajala pod križem. U svom molitvenom zanosu, piše: „Tvoje suze koje umiju lice, pobožna Majko, dok gledate lice preslatkoga vašega Sina i duboke rane koje promatrate, čine vaš plač glasnim; dragi život vašega dragoga Sina gledate; dok ga vidite mrtva, zovete ga, a on se ne odziva, jer mrtav je…“ (Le Opere Spirituali, str. 326.).
Ono što čini okosnicu većine zapisanih molitava Mariji duboko je povjerenje da će ona sama u Marijinoj blizini i uz Marijin zagovor biti zaliječena od osobnih rana koje je grijeh u njoj izazvao. Ona poput svetoga Franje želi sjedinjenje s Isusom, u isto vrijeme svjesna grješnosti ljudskoga bića, treba pomoć one koja je bez grijeha prošla ovim svijetom. Ona je časti, njoj se moli i s njom želi slaviti Boga.
I u Međugorju brojni hodočasnici dolaze Kraljici Mira noseći svoje rane, svoje padove, neizgovorene boli i čežnje srca. Poput svete Camille, otkrivaju da Marija ne zadržava pogled na sebi, nego ga uvijek usmjerava prema Kristu, jedinom liječniku ljudske duše. Neka nas zato njezin primjer ohrabri da s još većim povjerenjem povjerimo svoje živote nebeskoj Majci, kako bi nas ona vodila prema ozdravljenju srca, pomirenju s Bogom i radosti života u njegovoj milosti.
Fra Miljenko Šteko
