Osvanulo je božićno jutro. Prohladno, prosinačko, tipično za ovo doba godine, a opet posebno, drugačije, svečano.
Toplina susreta ozarila lica čestitara i unijela radost u cijeli krajobraz kad se zapjevala poznata božićna pjesma „ Radujte se narodi“. Izmamile su riječi pjesme osmijehe na lica i stisak ruku oplemenile blagim ganućem.
Gledajući velike i male čestitare kako se okupljaju na Jakinom broću, Jure sjetno zaroni u sjećanja.
– I mi smo vaktile polazili od Jakine kuće. Tu bi popili prvu rakiju. Stavila bi Jaka na stol i koju suvu smokvu u mideni tanjurić. S draga srca bi se upitala sa svima i spominjala kuma Vencela Kolovrata koji bi joj „ istro“ rakiju iz Imotskog. Onda bi s muškim zapivala omiljenu gangu „Šarka moja nosilica bila – sinoć mi je lisica odnila“. Bilo je to veselje, a evo i danas je.
– Božić oslobodi ljubav! – nastavi Mara – vidi se na svakome ‘ko je došo iz svita svojoj kući. A i na nama koji smo vamo.
Posebno je vrijeme u božićnom ozračju. Drugačije. Kao najbolja terapija sveprisutnom malodušju. Oslobađa umorne misli i unosi nadu u uljuljanu svakodnevicu.
Blagdani su uistinu darovano vrijeme. Darovano čovjeku iz ljubavi kao odgovor na njegove potrebe. Prija i Juri i Mari koje preplavi milina kad im iz svita dođu dica i unučad. Jure postane optimističniji i veseliji pa uobičajeno nezadovoljstvo aktualnim prilikama, zamijeni blažim komentarima.
– Nekad računam kako je se sve naveliko prominulo, a o Božiću mi se učini opet sve isto. Svit je umiveniji i odiveniji, kuće pune svega i svačega, i neka. Samo triba očuvat ovaj osićaj za svoju viru i svoje običaje. A, evo, očuvo se! Vako bi se i mi skupili na Jakinu broću i krenuli kroz selo na desnu stranu.
Iva Bagarić/Tomislavcity
