Foto: Tomislavcity

Dragi očevi i dragi svi muškarci, sretan vam vaš dan! Znate li tko ste i što možete? Mnoge vam zemlje danas odaju počast dok ujedno slave i sv. Josipa, zapravo – običnoga čovjeka. Nije činio čudesa, nije se molio po cijele dane, nije bio mučenik. Ali bio je izvanredan i nezamjenjiv zaručnik, muž, otac, radnik. Samozatajan i odlučan, hrabar i odvažan, poslušan i radišan, ponizan i nježan – sve ono što se traži i danas. Iako marljivi drvodjelja, znao se lijepo odmarati – o svim zadaćama koje je trebao ispuniti saznao je u svojim snovima. U Bibliji nije zabilježena nijedna njegova riječ. Bio je to čovjek od djela. Znamo i sami – često reknemo, pa poreknemo – a sv. Josip podsjeća nas na to da je puno važnije ono što činimo.

Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. 19 A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih (Mt 1, 20) – nakon tih riječi sveti Josip više nije sumnjao u zaručnicu Mariju.  Rektor Svetišta svetog Josipa u Karlovcu Antun Sente tumači taj san kao Josipovu podsvijest:

„Taj san bih usporedio sa snom Martina Luthera Kinga kada je govorio da sanja Ameriku u kojoj će svi imati ista prava. Dakle, taj san, kao i druge, ne treba tumačiti izravnim razgovorom s Bogom, već vizijom ojačanom od Boga.“

Evanđelja govore o još tri sna (usp. Mt: 2, 13.19.22), a nakon svakoga je sveti Josip morao prihvatiti određene životne izazove, o čemu govori i papa Franjo:

„Prvi je san doveo u krizu njegove zaruke, ali ga je učinio Mesijinim ocem; zbog drugoga se sna morao dati u bijeg u Egipat, ali je spasio život svoje obitelji. Nakon trećega, koji je najavio njegov povratak u domovinu, slijedi četvrti zbog kojeg je prisiljen ponovno promijeniti svoje planove i vratiti se natrag u Nazaret, upravo tamo gdje će Isus započeti naviještati Božje kraljevstvo.“

Suprotno stereotipima o poniznosti kao nečemu što te čini slabim, čini se ipak da ponizno prihvaćajući Božje naume sv. Josip postaje sve, samo ne slab. Odgovara hrabrošću i smjelošću, riskirajući. U Bibliji se o njemu ne govori mnogo. Teolozi zaključuju da je s Isusom i Marijom vodio običan svakodnevni život, koji se sastojao od rada, obiteljskog zajedništva i molitve. Svome zanatu podučio je i Isusa za kojega se navodi da je bio i tesar. Zbog toga je zaštitnik svih radnika. Njegov cijeli život na zemlji bio je u znaku zaštite, čuvanja i borbe protiv zla.

Uzmemo li u obzir svevremenska očekivanja i zapovijedi djeci da poštuju svoje roditelje, možemo zaključiti da je Isus Josipa morao slušati, stoga mnogi vjeruju da ga sluša i sada kada se Josip zagovara za uslišanje molitvi. O uslišanim molitvama po zagovoru sv. Josipa postoje brojna svjedočanstva. Osim onih o pronalasku posla, mnoga se vežu uz pronalazak ljubavi. Sv. Josip kao onaj koji je ljubio Mariju, ali i uživao njezinu savršenu ljubav, sposoban je izmoliti za svakoga ispunjenje te najdublje ljudske potrebe. Ne znači da se može samo mirno sanjati i očekivati da će se bez vlastitoga djelovanja preko noći sve posložiti, ali možda znači da se u snu može dobiti poticaj. Često se Josipa prikazuje kao onoga koji spava i tako dolazi do rješenja, ali bitno je istaknuti da Josip nakon buđenja djeluje.

Za života je čuvao, branio, hranio i grlio Spasitelja svijeta koji je s Marijom bio prisutan i u trenutku njegove smrti, zbog čega se sv. Josipa smatra i zaštitnikom umirućih. Teolozi smatraju da je umro u svojim 60-ima, kada je Isus imao 30 godina.

Izgleda da sv. Josip može omogućiti ljubav, posao i lijepu smrt. O čemu bi se još trebali brinuti?

Bio je samo čovjek koji je izabran za veliku stvar. Dragi oče, dragi zaručniče, dragi mužu, dragi čovječe, za što si ti izabran i o čemu ti sanjaš? Buđenje zahtijeva djelovanje. Sretan ti tvoj dan!

Helena Lučić/Tomislavcity