Dvista sinova Četvrta je dala,
Malo je kazat in samo Fala!
Velik je ovo dan za Split. Prije 31 godinu osnovana je Četvrta gardijska brigada, brigada koja nikada nije okaljala ime svojeg grada, brigada koja je od sedam hrvatskih bila “udarna”, brigada koja je dala 200 duša na oltar Domovine, a tisuću i pol njenih bojovnika je tijekom Domovinskog rata bilo ranjeno, piše Slobodna Dalmacija.
Među njima je i Zoran Ćosić.
Ćakula o danima ponosa i slave biva ugodnom, bez obzira na pokoju suzu. Uspomene to rade.
– Sitin se i lipih dana, ponosan na moje poginule prijatelje i suborce kojih se nikada neću odreći, koje nikada neću zaboraviti.
Ne smatram se invalidom, jer se ne mogu usporediti s niti jednim ratnikom koji je ostao bez ruke, bez noge. Ali sam spreman služiti svom narodu opet, ako ikada bude zatrebalo – čvrsto će Zoran, dok kucamo o drvo, “da ne čuje zlo”.
SMRT UPOZNAO S NEPUNIH 20
Pa redom, vezemo priču o momku iz srca našeg grada, čiji su korijeni duboko u Crivcu. O momku koji nije niti 20 svjećica na torti ispuhao, a već je upoznao smrt i žrtvu.
– Odslužio sam ondašnju vojsku u Prištini, a tada je na Kosovu nas ročnike izvodilo na ulice, na kojima su mrtvi ležali – prisjeća se.
Vidio je što je vidio i po povratku u Split prijavio se u Ministarstvo unutarnjih poslova. Nije, priznaje, policija bila za njega, pa je po osnutku 113. brigade ušao u njihove tenkove. Tenkist po vokaciji, tenkist po zvanju i znanju. Tu ga je i zateklo vatreno krštenje, bitka na Miljevcima…
– Početkom studenog 1992. godine formirana je oklopna bojna pri Četvrtoj, dočekao me general Andrija Matijaš Pauk, s njim sam ostao do kraja – veli nam.
Bio je na dubrovačkom ratištu, zadarskom, šibenskom, sudjelovao u akciji Maslenica, kraljici svih bitaka, krvavoj i teškoj, nabraja nam Zoran, priznajući kako vremena za dodatnu obuku u ratu nije bilo, učilo se i radilo u pauzama, u primirju.
Tenkist mora dobro upoznati svoju ekipu, četvero nas je u tenku. Moramo se znat u dušu. Baš kao i pješadiju, oni su na terenu uz nas, tribaš po njihovu pokretu odmah znat šta misle i di idu – otkriva nam tajne.
Uz dužno poštovanje prema svim ratnicima naglašava kako Četvrta nikad nije izgubila bitku, nikad nije ustuknula pred neprijateljem, nikad nije napustila položaj.
‘NE PODNOSIM GENERALIZIRANJE’
– Ženevska konvencija je bila svetinja, svaki zločin ima svoje ime i prezime i generaliziranje ne podnosim. Bacali su cvijeće na nas, pa onda kamenje, a trebate biti svjesni kako svako žito ima kukolja, ali nije korektno i nije u redu pljucati po poštenima.
Vele mi neki kako živim u prošlosti, a to nije istina, prošlost živi u meni. Moje najlipše godine, dvadesete, proveo sam na Dinari, na ratištu! – ponosan je Zoran.
Članak u cijelosti možete pročitati na portalu slobodnadalmacija.hr
