Evo još jedan tekst iz rubrike “da smo pametniji gdje bi nam bio kraj?”
Kada je prije nekih 15-ak godina prvi privatni investitor odlučio u našem gradu raditi manju zgradu s nekoliko stanova za prodaju, svi smo govorili da od toga nema ništa i da Duvnjaku neće moći prodati stan. No, svi stanovi su odmah prodani a gradnja stanova je dobila neočekivani zamah. U našem je gradu, naime, u međuvremenu izgrađeno nekoliko stambenih zgrada, prodano je barem stotinjak stanova, a one se i dalje grade.
Naša današnja tema, međutim, nije kupnja stanova nego njihova izgradnja. Naime, svaku imalo veću i tehnički zahtjevniju stambenu zgradu u našem su gradu radile firme iz Hercegovine pa se ovdje javno pitam kako je moguće da duvanjski građevinari nisu u stanju prijaviti se na takve zahtjevnije natječaje?
U našoj općini, postoje brojne male privatne firme koje inače rade sve, ama baš sve građevinske poslove, od iskopa temelja, preko zidarskih i fasaderskih radova, do krova. Kada tomu dodamo vodoinstalatere, keramičare, knaufere, izradu vanjskih i unutarnjih otvora i stolarije, samo po sebi se postavlja pitanje zašto se Duvnjaci ne udruže i na taj način budu u mogućnosti pogađati velike građevinske poslove.
Uza sve gore navedeno spomenima da u Duvnu postoje iskusni arhitekti i građevinski inženjeri a kada tomu dodamo i tvornicu dizala, nekako mi se čini da bi udruženi duvanjski građevinari mogli postati ozbiljan igrač na regionalnome tržištu. Ovako iscjepkani i podijeljeni, zasad mogu “igrati samo na sitno” i svaki za sebe.
Svjestan činjenice da je duvanjske privatnike teško, ako ne i nemoguće udružiti, mišljenja sam, ipak, da bi o ovoj ideji valjalo barem razmisliti te da bi se njome ozbiljnije mogli pozabaviti općinski i županijsku uredi zaduženi za gospodarstvo kao i ovdašnja udruga gospodarstvenika.
Dakle, pod pretpostavkom da duvanjski građevinari sagledaju širu sliku, udruže svoje nesporno znanje, sredstva i mogućnosti, gdje bi im bio kraj.
Milan Vukadin/Tomislavcity
