Svako dobro svim ljudima. Želim napisati nešto s moje točke gledišta u svezi dolazećih izbora. Nastojim biti jasan, nepristran i koncizan. Koliko je moguće. Politkom se bavim duže vrijeme, ali pasivno. Koliko globalnu politiku tako i lokalnu i karikaturno rečeno ovu balkansko-brdovitu.
Da krenemo od početka. Politika bi u svom prvobitnom i vrhunaravnom i idealnom obliku trebala biti zanimanje za opće dobro, za napredak društva kako u općoj tako i posebnoj politici.
Dok se kod nas na politiku kite konotacije za koje se vezuje sve najgore. Mladim ljudima je jasno da nakon dugogodišnjeg školovanja mito i korupcija postaju obavezni sastav u svakoj sferi društva. Siguran sam da će u skorije vrijeme uvesti porez na korupciju. Duboko je ukrorjenjena. Nitko više ne želi završavati škole da bi radio u svojoj struci, svi žele uhljebljenje. Ne žele konkurirati na tržištu rada niti raditi u privatnom sektoru. Uhljebljenje je neizbježno. Sve će im to omogućiti ljudi kroz politiku. E onda se gubi ono prvotno značenje politike i ona postaje nešto sasvim drugo.
Međutim, da prijeđem na stvarnu problematiku. Dragi Duvnjaci i Duvanjke, kao što nam ponavljaju u nedjelju je izborni dan. Zanemarite pobjednika i šta to nama donosi. Ono o čemu ja pišem i šta ja nastojim je probuditi svijest kod ljudi. Da glasaju po savjesti. Da kad legnu navečer, stave ruku ispod jastuka i bezbrižno zaspu. To je moguće samo ako vam je savjest čista i tu nema dileme. Zašto u svemu moramo tražiti vlastiti interes.
Čitam i analiziram komentare po našim portalima. Pojedinci se bore za svoje fotelje i stoje iza slogana svoje partije a siguran sam da dosta njih u nju i ne vjeruje. Dosta njih mora to raditi jer su ucijenjeni. Posao visi u zraku i ja to shvaćam. Ali, zar je toliko loše da je vaša egzistencija ugrožena. Nitko nije umro od gladi u Tomislavgradu, mislim da nećete ni vi. Ima posla. Čovjek pronađe radno mjesto, ali pronađe li sebe? Zapitate li se šta ćete jednog dana prenijeti na svoju djecu. Koje ideale i principe ćete usaditi u njih. Kad zakažete kao čovjek ne pomaže ni debeli novčanik nit posao učiteljice u osnovnoj školi niti posao u šumariji, elektroprivredi itd. Ima li većeg blaga od čistog obraza.
Previše je poltrona, beskičmenjaka i ulizica da je biti dobar i hrabar čovjek blagoslov. U što smo se pretvorili? Sebični smo i tu sve završava.
Idući put kad budete analizirali i probirali po temi iseljavanja mladih sjetite se ovoga. Ne idu mladi samo trbuhom za kruhom. Idu jer ne mogu više podnositi nepravdu. Razmislite o tome. Politika nije samo kandidat za načelnika niti općinskog vjećnika. Politika je narod. Politika smo mi.
Lijep pozdrav!
Čitatelj/Tomislavcity
