Nema Herkula ispod ovog podnebesja, pa nema tko srediti kako dolikuje hrvatsku Augijevu štalu. Buridanov magarac reve, a nitko ne dolazi da ga oslobodi hrvatske diobe, dvojbe i zlobe. Izgleda da je hrvatski Herkul zalutao u Platonovu pećinu. Tamo su ga neki dočekali i svezali za Prokrustov krevet, koji je napravljen srpom i čekićem od demokratskog centralizma, samoupravljanja, radničkih savjeta, drugarskih povjerenstava, partijske discipline i stranačke stege, stranaka i raznih ogranaka jugo komunjarskih voćaka na kojima raste zagađeno voće ispod kojega Tantal uredno gladuje, a Sizif mu se smije u brk dok gura svoj kamen uz planinu punu noći i samoće. Negdje dolje na padini planine Morije ispred Platonove pećine nad političkim mrtvacima arlauču političkih slijepaca, dok hrvatski Prometej dovikuje što mu se događa, a hrvatski Kronos mu prigovara u brk da mu ne valja rađa. Niobina kćer najmlađa oplakuje brata i dragoga svoga što se nisu vratili s puta što nikud ne vodi, a sanjali su o sreći i slobodi. Nisu bili svjesni da se neće vratiti tamo odakli su puni nade i pošli. Daljina, divljina i tuđina bila im je sudbina.
Mani to tvoje pametovanje o nekim grčkim bogovima i mitovima, daj koji naš mit, onaj, bolan, o Jasenovcu… Ali, neka to bude trasnparentno. E tu mi dođi, pajdo. Najprije, ispričaj kako je sve počelo s tom riječi – transparentno. Ah, da, sjetio sam se. O radnom i sabirnom logoru u Jasenovcu, kažem i ne lažem, da je na suđenju Majstoroviću 1947. godine, partizanski, državni tužilac rekao, kad je bilo riječi o Jasenovcu, da je u tom logoru umrlo i ubijeno 1623 logoraša.
Drugovi su tu brojku vremenom uveličali do 700 tisuća, pa čak i više…
Na presici, malo iza Tuđmanove i Šuškove smrti, drug Ivicu Račan, bastard bojnika Prce, odgovarajući na pitanje novinara o stranki opasnih namjera, kako je on nazvao Hrvatsku demokratsku zajednicu, rekao je doslovno ovu rečenicu:
„Radi procesa transparentnosti, ja cijenim da oni to rade transparentno.“ A što to oni rade transparentno, vrag će mu ga znati.
Kao novinar najtiražnijeg dnevnika u zemlji, bio sam na toj presici i prvi put čuo tu riječ – transparentno. Od tada ta riječ druga Ivice ulazi na velika vrata u hrvatsku kuću političkog govora i, vremenom postaje moćna, pojavljuje se u raznim oblicima i prigodama, staje uz druge riječi kao ona koja potvrđuje postojanje i smisao tih drugih riječi što su oko nje, ili koje su uz nju, ispod nje i iznad nje. Ona je postala stožerna riječ hrvatskih političara i ljudi na vlasti i diplomaciji; rabe je u raznim prilikama (ministri, doministri, veleposlanici, sabornici, odbornici, poslanici…) pa kažu, naravno ako ne lažu, da je proces netransparentan ili transparentan; sve ovisi o nekom transparentnom učinku u tom procesu, pa radi transparentnosti treba drukčije postaviti stvari, jer novac nije trošen transparentno, zato što nisu vođeni transparentni razgovori i dogovori i neki postupci nisu bili transparentni…neki čak kažu da Zakon nije transparentan, pa bi trebalo donijeti transparentan izborni Zakon i tako dalje, i tako huđe i tako luđe.
Ta riječ transparentno podjednako objašnjava Prokrustovu postelju, Platonovu špilju i Prometejevu zlu sudbinu. Srećom većina njih i ne zna što ona znači u jezičnom i političkom smislu. Rabe je u primisli kao suvislu.
U VII. knjizi Države, u dijalogu između Sokrata i Glaukona, Platon kroz usta svog učitelja Sokrata sintetizira mnoga od svojih učenja u arhetipskoj priči o pećini. Platon je opisao čovječanstvo kao skupinu ljudi u mračnoj špilji. Iza njih je otvor iz kojeg dolazi svjetlost. Ta svjetlost baca sjene na zid u koji ljudi gledaju. Kako ljudi izvan špilje možda nose neke stvari (kutije, na primjer), sjene koje su na zidu daju ljudima pogrešan dojam o vanjskom svijetu – ljudi s kockastom glavom (nepoznavanje svijeta ideja). Ponekad se netko iz skupine odvoji i izađe iz špilje, međutim, jaka svjetlost ih zaslijepi (zbog tame u kojoj su živjeli) i oni u strahu trče u špilju.
Po Klaićevu Riječniku stranih riječi: transparetno znači prozirno i providno. Dakle, u hrvatskoj zbilji sve je postalo prozirno i providno. Radi te prozirnosti i providnosti za hrvtsku političku stoku sitnog i krpunog zuba, treba donijeti IZBORNI ZAKON koji zabranjuje koalicije prije izbora, pa oni koji pobijede na tim izborima dužni su počistiti hrvatsku Augijevu štalu i nahraniti hrvatske Burudanove kenjce. To bi konkretno rezultiralo temeljitom promjenom političkih i svakih drugih odnosa u društvu.
Od stotinu i više stranaka u Hrvatskoj, svelo bi se sve na tri do četiri, najviše pet stranaka, kao što je to u većini evropskih zemalja. Nešto slično trebalo bi uradit i glede pedeseti tisuća i više raznih udruga u Hrvatskoj. Rečeni izborni Zakon možda bi donekle posjetio na slavnu i genijalnu esejisticu Emmu Goldman, koja je davno napisala u svom kultnom eseju o slobodi i demokraciju, da izbori ne mijenjaju ništa, da stvari iz temelja mijenjaju revolucije i ratovi.
Nadam se da će radi transparentnosti nekih prozirnih, odnosno providnih tipova u Hrvatskoj vlasti i politici, izglasati jedan takav izborni Zakon koji će donijeti demokratski red u politički život u državi Hrvatskoj. Ovako, ne zna se tko pije, tko plaća i punaje ova zemlja Buridanovih kenjaca. Herkula nigdje na vidiku, pa još uvijek gledam hrvatsku politiku, kao naopaku transparetnu sliku.
Iz hrvatske Augijeve štale širi se neugodan miris. Ugodni mirisi govor su cvijeća. Najljepši je onaj cvijet čija odsutnost podjednako miriše u javi i uspomeni.
Ante Matić
Napomena: Kolumne objavljeni na portalu ne izražavaju nužno stavove i mišljenje uredništva portala, već su osobni stavovi autora.
