Bukovički župni zbor „Fra Stipe Kurevija“ sa svojim župnikom fra Mladenom Rozićem bio je protekle subote na jednodnevnome izletu u Sinju i Kninu.
Zajedničkom svetom misom u 7 sati započeli smo ovo lijepo i ugodno druženje. U veselom raspoloženju krenuli smo put Sinja. Gutljaj župnikove „maksuzije“ otvorio je put Vjekinoj pjesmi, a pratili su je svi zboraši, u nešto umanjenom sastavu za drage prijatelje koji nisu mogli na put s nama, ali su bili prisutni u našim mislima. Vole ovi ljudi tradicijsku pjesmu čiji vrsni izvođači; Dragica, Ruža, Darko, a i župnik pomogne, obučavaju i mlađe pjevače i otimaju zaboravu tu ljepotu. Dobro se s gangom nosi i mladi voditelj zbora, Pere Tokić, a jedna od boljih učenica je bukovička nevista Mateja, profesorica francuskog jezika i povijesti, podrijetlom Koprivčanka. Zamislite – uči gangu od svekrve i odlično se snalazi u muževu zavičaju?! Uzoran primjer.
Toplo vrijeme bilo je inspiracija Ani i Vjeki koje su dobre u bećarcima pa su zapjevale:
„Otvor prozor u goloj smo vodi- pocrkasmo Bože oslobodi!“
Uslijedio je zajednički pripjev:
„Urodili lišnjačići; kraj škripa, kraj kamena, kraj dvora lole moga – moj lola boluje.“
I stvarali su se novi prigodni deseterci, uz smijeh i Mandine kiflice, Tonkin pršut, Ružine kruške i domaće delicije, Vjekine kolače i još kojekakve slastice što su putovale od ruke do ruke.
U Sinju smo posjetili sinjsku crkvu i Franjevački muzej, fotografirali se pred slikom čudotvorne Gospe Sinjske, pjevali joj i zahvaljivali… Dakako, spomenut ćemo i sinjskog gvardijana fra Petra Klapeža koji nam je održao kratko predavanje o svetištu spomenuvši i osobne poveznice s duvanjskim krajem , kao i kustos Muzeja fra Mirko Marić probudivši u nama spoznaju kako smo došli među svoje.
Put do Knina tekao je u ugodnom ozračju uz prekrasne prizore krajolika Cetinske krajine. Bogatstvo doživljaja upotpunila je posjeta Kninskoj tvrđavi gdje smo uz stručnog vodiča oživjeli sjećanja na Domovinski rat i čuli dosta novih informacija koje su nas obogatile. Vrhunac je bio izlazak na Tvrđu i Dragičina ganga: „Razvij mi se trobojnico mila – dosta si nam savijena bila“. Vidno dirnut stariji vodič prokomentirao je tiho: „Ovakvih Hrvata nam treba!“
Potom smo posjetili prekrasnu kninsku Crkvu Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta gdje nas je mlađahni fra Mario upoznao s vjerskim i inim životom u Kninu. U ugodnom razgovoru doznali smo dosta o starijoj i novijoj povijesti ovoga kraja te zajedno s fra Mariom zasvirali i zapjevali pred Pralikom Gospe Velikoga Zavjeta i obećali neke nove susrete.
Zajedničkim ručkom u Kninu privodili smo kraju ovo ugodno i nadasve korisno druženje. Pri povratku se molila krunica i pjevale duhovne pjesme. Bila je to naša spontana zahvala Gospodinu za ovaj dan kojeg ćemo, zasigurno, dogo pamtiti.
Iva Bagarić/Tomislavcity
