Danas je svetom misom zadušnicom na groblju Topala, kod Viteza, obiježena 26. godišnjica ratnoga zločina Armije BiH u Buhinim Kućama. U ovom strašnom zločinu, za koji još uvijek nitko nije odgovarao, ubijeno je 36 civila i pripadnika HVO-a.
Svetu misu zadušnicu predvodio je viteški župnik, fra Velimir Bavrka, piše Zvonimir Čilić/Vitez.info.
„Sve obljetnice trebaju biti mjesto naših susretišta, ne nekakvih obračuna, jer to je zapravo susretište s našom prošlošću. To je susretište s mnogima koji su pretrpjeli, dali, ne samo svoje živote, nego i svoje buduće potomstvo za slobodu svih nas“, istaknuo je između ostaloga u svojoj propovijedi fra Velimir Bavrka.
Imena ubijenih pročitala je Marijana Vidović, a prije mise položeni su vijenci i upaljene svijeće na spomen obilježju Topala. U organizaciji Udruga proisteklih iz Domovinskoga rata HVO-a organiziran je Okrugli stol na temu „Nekažnjeni zločin u Buhinim Kućama“.
Dok su još uvijek rane nastale strašnim zločinom počinjenim u Križančevu Selu (22. prosinca 1993.), bile svježe i otvorene, samo 18 dana kasnije, nekoliko stotina metara istočnije, 9. siječnja 1994. godine, Hrvatima u potpuno opkoljenoj i blokiranoj Lašvanskoj dolini, otvorene su nove teške i krvave rane. Naime, tog dana, u ranim jutarnjim satima, pod okriljem mraka i magle, pripadnici elitnih postrojbi Armije BiH i MUP-a probili su linije obrane i upale u Buhine Kuće – prigradsko naselja Viteza i među pripadnicima HVO-a i civilima napravili pravi pokolj. Ubijeno je i masakrirano dvadeset i sedam vojnika i civila, a među njima je bilo i žena, staraca i djece, a desetina obiteljskih kuća i gospodarskih objekata je zapaljeno.
Ovim upadom presječena je prometnica Vitez – Busovača, a krajnji cilj muslimanske vojske bio je spojiti se sa svojim postrojbama u Vranjskoj, udaljenoj od Buhinih Kuća manje od tisuću metara i tako Lašvansku dolinu presjeći na dva dijela, a što bi, po procjenama vojnih analitičara i vojnih sturčnjaka, bio i početak kraja obrane Lašvanske doline s više od 60 tisuća u njoj više od osam mjeseci potpuno opkoljenih i stalno napadanih Hrvata od daleko brojnijih muslimanskih snaga. Da bi u tomu uspjeli istovremeno su na još nekoliko mjesta na području općine Vitez napali crte obrane, a posebno žestok napad bio je s južne strane općine Vitez, s područja Kruščice, na naselje Sofa. Na tom su se području vodile žestoke višesatne borbe, a zaustavljanje pokušaja proboja muslimanske vojske plaćeno je s još četiri poginula i petnaest ranjenih. U tim borbama na području Sofe poginuli su i istaknuti pripadnici HVO-a, članovi zapovjedništva Treće bojne „Viteške“ HVO brigade, Dragan Grabovac Galeša i Željko Matković.
Muslimanska vojska u svojim nakanama nije uspjela. 14. veljače, nakon i do tada svakodnevnih borbi, pripadnici Hvo-a su oslobodili Buhine Kuće, kada se konačno u potpunosti vidio razmjer strašnoga zločina koji su 9. siječnja počinili pripadnici Armije BiH i MUP-a tzv. Republike Bosne i Hercegovine. Jer, tada su pronađena maskirana tijela pripadnika PNP „Munje“ i nekoliko civila mještana Buhinih Kuća koji su se do tada vodili nestalim.
U prijašnjim borbama za obranu Buhinih Kuća i u borbama za oslobođenje ovog prigradskog naselja Viteza, poginulo je 9 pripadnika HVO-a, a ranjeno ih više desetina. U borbama za oslobođenje Buhinih Kuća 14. veljače teško je ranjen, a dan kasnije je preminuo u Franjevačkoj bolnici „dr. Fra Mato Nikolić“ u Novoj Biloj, istaknuti zapovjednik, bojnik Jozo Plavčić Đokac.
