Dana, 22. lipnja 2021. godine, našu političku stvarnost, obilježila su dva važna događaja koja su usko vezana za Buško jezero, o čemu se ovih dana u veliko govori i piše. S razlogom moram se upitati: „Jesu li to zapuhali neki novi vjetrovi ili je to još jedno u nizu političkih talasanja preko ovog obespravljenog, napaćenog i rastjeranog naroda“? Vrijeme će pokazati, „Bum videl“ kako to kažu Zagorci.
Prvi događaj: Na sjednici Općinskog vijeća usvojena je „Inicijativa o dopuni Zakona o izdvajanju dijela prihoda poduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacijskoga objekta, koji su inicirali zastupnici u zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH Petar Galić i Ante Baković.
Ova me inicijativa više podsjeća na „politički akitivzam“ nego na ozbiljnu i dosljednu politiku, jer znam ( vjerujem da i oni znaju), da bi došlo do povećanja sredstava hidroakumulacije i bez ove inicijative. Protiv inicijative nemam ništa – dapače, ali me brine vaše ponašanje koje je ispunjeno zadovoljstvom i ponosom i pokazuje kao da ste otkrili „toplu vodu“ i da nitko i ništa nije radio po tom pitanju do vaše pojave s ovom inicijativom, čime ste pokazali koliko ne/poznajete „problem“ koji traje od samog početka potapanja Buškog polja.
Gospodo zastupnici, Imate mnoštvo mogućnosti – izađite s nekom uvjerljivijom idejom koja rješava probleme ovoga kraja i općine pa ću vam onda vjerovati ili objasnite narodu čija su imanja potopljena kako su se raspoređivala i u što su se ta sredstva trošila… Zatim, nisam siguran da je „ideja“ o pokretanju ove inicijative izvorno vaša, a da i jeste morali ste imati „zeleno svijetlo“ prije nego što je Inicijativa puštena u opticaj. Ovo ne kažem bez razloga jer sam se davno uvjerio kako funkcionira politika koju slijedite.
Poštovani zastupnici (predlagači inicijative), očito od kad ste promijenili „stranački dres“ da vam potrebita što je moguće jača politička promocija i materijalna podloga za slijedeće Parlamentarne izbore, pa ste odabrali Buško Jezero, provjerenu „Kravu muzaru“ koja daje puno mlijeka, u koju se ništa ne ulaže i ne troši, što je svojevrsni „fenomen“ bez presedana.
Drugi događaj: Ministar gospodarstva i održivog razvoja Hrvatske Tomislav Ćorić, boravio je u dvodnevnom posjetu Livnu. Jedna od glavnih tema sa lokalnim dužnosnicima bilo je pitanje vodenih naknada u Livnu i Tomislavgradu
Obećanje ministra Ćorića glasi, „Razumijem zahtjeve ovih lokalnih zajednica koji su utemeljeni na činjenicama i da će Hrvatska uskoro riješiti ovo pitanje“. Ovog puta vjerujem ministru Hrvatske, ali samo da će se „početi“ rješavati pitanje visine naknade „sredstva hidroakumulacije“, općinama Tomislavgrad i Livno, a što je sa ostalim neriješenim pitanjima o kojima se ne govori-tu je problem koji treba u odnosima sa HEP-om rješavati i riješiti.
Dalje „U politici se ništa ne događa slučajno“ – rekao je Frenklin D. Roosevelt, znameniti Predsjednik SAD-a u tri mandata, pa tako ni ova „Inicijativa“ uvaženih duvanjskih zastupnika i posjetu ministra gospodarstva Hrvatske i Dragana Čovića i njegove pratiteljice Borjane Krišto, Livnu treba promatrati u tom kontekstu. Ta gospoda „nađe se i na brani“ najčistijem dijelu Buškog jezera (duvanjski dio jezera), ali bez Duvnjaka što govori o njima i njihovoj politici. Oni dobro znaju da „Riba smrdi od glave“, a glava jezera se nalazi u Prisoju. Tu su trebali doći „prošetati obalom“ da se uvjere kakvi se tu sve mirisi miješaju…
Buško jezero postalo je „bara“ i gore od toga. Sve bare nastale su prirodnim slijedom, dok je ova bara nastala „nemarom“ čovjeka i lošom lokalnom politikom obiju općina.
Ovu posjetu ministra gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske Tomislava Ćorića i Dragana Čovića, Livnu nije ništa drugo nego ubiranje političkih poena, spašavanje livanjskog HDZ-a koji je u rasulu i utrkivanje do jučerašnjih stranačkih kolega, prijatelja i drugova i liječenje bolesnih političkih ambicija, sve s ciljem kako bi se dodvorili ovom sirotom narodu.
I na kraju, evo nekoliko važnih crtica iz povijesti potapanja Buškog jezera:
– Buško polje, zatvoreno je listopada 1974. I od tada je Buško jezero,
– Od 1976. HEP je počeo plaćati naknadu „sredstva hidroakumulacije“, općinama Duvnu i Livnu u omjeru dvije trećine ili 67,7% Duvnu i jednu trećinu ili 33,3%, Općini Livno.
– Visina te naknade iznosila je mizernih 0.005%, a plaćalo se po četvornom kvadratu i proizvedenom kilovatu električne energije, da bi se tek 2009. ta naknada povećala za 100% i iznosila je 0.01% i to traje do danas.
– Posebno naglašavam, „Sredstva hidroakumulacije“ koja je HEP-a uplaćivala općinama bila su: izvanproračunska, strogo namjenska i ono što je najvažnije razvojna, a to znači da je općina morala ulagati 70% u razvoj naselja oko jezera,
– Od 2002. sredstva hidroakumulacije postala su prihod Općinskog proračuna,
I na kraju zaključak: Buško jezero je bez sumnje „najveći gospodarski resurs“ Općine Tomislavgrad, koji pruža ogromne mogućnosti, ali nažalost moram ustvrditi da općinska politika za sve ovo vrijeme nije prepoznala, nije znala ili nije htjela sve jedno, ali da nije ništa ni pokušala osim traženja „naknade“ za potopljeno zemljište.
Sramota!
Božo Drmić
